San o labirintu... ://

Nestalo je svijetla...odjednom!Nasla sam se sama u labirintu strahova,osijecanja,iluzija...Trebam naci izlaz!Kada dođem do izlaza ulazim u zemlju srece...Polako krecem u tu pustolivinu...Trazim neko svjetlo,znak...bilo sta da me uputi kuda da idem,međutim prepustena sam samoj sebi...Lutam...Nailazim na sve tuzne stvari iz svog zivota..Bol me steze!Vristim,ali nista se ne cuje...Nista ne pomaze..Utjehu trazim u lijepim trenucima svog zivota,ali tako ih je malo,ne mogu da pobijede sav uzas,tugu i bol...Odjednom cujem podsmijehe oko sebe...Osvrcem se...prepoznajem zavidne ljude koje poznajem...Da,njihova sreca se hrani mojim bolom!Necu im dati da me slome!Ne i ovaj put...previse puta su bili jaci od mene, a sada cu ja pokazati koliko sam jaka....Jer kad dođem u zemlju srece,njihova ce sreca nestati sa mojom tugom...To mi daje snagu da nastavim!PUSTAM SRCU DA ME VODI...Znam da ono zna put!Provlacim se kroz hladne hodnike tame,postaje sve hladnije...vijerovatno pada noc,a ja to odavdje ne mogu vidjeti...Nakon nekoliko trenutaka stojim pred tvorevinom od koje potice hladnoca...ispred mene je ogromna santa leda,a u njoj prikaz moje ljubavi...Isprva sam se pitala zasto santa leda simbolise moju ljubav koja je djeciji nevina i topla,a onda niotkud cula sam glas koji mi govori da led simbolise tugu,a sunce srecu...U labirintu nema ni svijetlosti ni sunca,led ne moze da se otopi...Ako ikad nađem izlaz iz labirinta od leda ce ostati samo kapljice vode koje simbolisu oziljke... Hvata me panika...Asta ako nikad ne izadjem odavdje???Sta ako postanem kao oni sto su mi se malocas podsmijavali??Tijesim se da je to nemoguce!!Ja nisam zla,ja znam da volim i zasluzujem da budem sretna...Nisam ni primijetila da su prosle gootovo 4 godine,a ja sam jos uvijek u labirintu tame..Puno puta sam bila blizu izlaza,ali uvijek se naslo nesto sto se isprijecilo i zagradilo mi put!Sve sam nade izgubila,pocela sam da odustajem...Pomirila sam se sa cinjenicom da cu zauvijek ostati vijerni sluga ovom labirintu...Klonula sam i duhom i tijelom...Odjednom se pojavio ON,svijetlio je poput andjela!Na pocetku nisam bila sigurna da li je to varka i nisam smjela da mu se prepustim da me vodi...Međutim,srce mi je govorilo da je on taj koji ce mi pokazati pravo lice srece!Prepustila sam mu se...Najprije me je uzeo za ruku i provodio kroz hodnike,a zatim mi je poklonio krila..Poletili smo visoko iznad labirinta tame i ja sam,nakon mnogo vremena,osjetila sunce na svojoj kozi.Osjecaj je bio bozanstven...Uzivali smo u letu,pokazao mi je da je moje srce daleko od sante leda..Bili smo sretni...Poklonila sam mu svoje srce,a on meni svoje....Ali,meni kao da nije suđeno da budem sretna,bar ne dugo...Zla lica iz labirinta su pruzila svoje ruke,oteli me iz njegovog zagrljaja,oduzeli mi krila i vratili u labirint....Sada opet tumaram sama,ne pokusavam da nadjem izlaz=ne zelim,nemam snage za nove padove..Ovako znam da sam sama i da nemam sta izgubiti...Samo ponekad podignem glavu ka nebu pokusavajuci da dokucim visine ljubavi i trazim ga pogledom...Trazim ga ali ga nema...Nema ga da me opet uzme u svoje narucje,da me zastiti od svega loseg,da me podsjeti da sam ziva....Uzaludna su moja nadanja...Mozda i on mene trazi,a ne daju mu da me pronadje..Mozda cemo se opet negdje sresti,sasvim slucajno ili namjerno...Mozda cemo...Ali samo onda kada zli nestanu ili kad i oni zavole pa predju na nasu stranu...A do tada ostacu ovdje sklupcana sa svojim bolom,pokraj sante leda i mastati o njemu,o srecu,o svemu onome sto smo mogli i htjeli,a nisu nam dali...Mozda me sunce ogrije vec sutra,a mozda nikad....Ovo je bio samo moj san koji je ostao nedovršen,možda I je dovršen I možda je ovo bila samo priča moja koja ukazuje na stvarne događaje…..jer ljudi opčenito sanjaju o onome čega se boje!!!....a moj strah od samoće je već od bilo kojeg sna…..jer što je čovjek kada ostane sam,kada sve ono lijepo nema s kim podjeliti,kada svu svoju ljubav I radost nemamo kome pružiti……zato mislim da nikada nije kasno pronači osobu s kojom sve ono lijepo možemo proživiti I pružiti….čovjek je stvoren da griješi I da kako na svojim tako I na tuđim greškama ući….LJUDSKI JE GRIJEŠITI A TAKOĐER I OPRAŠTATI!!!....