- Čini se da postoji jedan vremenski ciklus i mi se sada približavamo njegovom kraju, to je u stvari bolje rečeno - vibracijski ciklus, po načinu njegovog djelovanja na ovu planetu i na nas, on ima osobinu - duhovnog budilnika. Te vibracije počinju polako buditi ljude iz dugogodišnjeg transa. "Skoncentriraj se samo na pozitivne stvari, ukoliko vidiš nešto negativno - to ti sam u stvari projeciraš - obavij se ogrtačem svjetlosti i ljubavi itd...", da ovca ne bi primijetila kad dođe vrijeme za deranje njene kože. Postoje dva načina kako riješiti ovaj problem; mi možemo naći soluciju za ovo, ali po meni najbolji način za rješavanje nekog problema jeste da se odstrani njegov uzrok. Uzrok svega ovoga je to što smo se mi kao ljudska bića jednostavno odrekli svoje moći. Mi već odavno ne razmišljamo svojom glavom, sami za sebe, nego samo pratimo onoga ispred nas, bez ikakvog pitanja. I još inzistiramo da i svi drugi rade isto tako. Znači jednom kad se postave određene norme, bilo pametne ili besmislene, moralne ili nemoralne, moguće ili nemoguće, onaj koji ih je postavio, u stvari, upravlja svijetom, dok ostali samo prate. To se događa zato što se većina ljudskih bića odrekla svoje osobne sposobnost razmišljanja i individualnosti - i živi svoj život u skladu sa diktiranim normama bez ikakve želje i nastojanja da podvrgnu te norme vlastitoj analizi, i tako ih dovedu u pitanje. I to je u redu, to je također i osobni čovjekov izbor, pa ja to ne mogu dovoditi u pitanje. Međutim, problem je što ljudi koji padnu pod utjecaj tih normi očekuju i od svih ostalih da im se podvrgnu. To je sada već stado stoke, koje čuva samo sebe dok ne dođe vrijeme za klanje, gdje pastiru ne trebaju ni psi čuvari, niti mora da troši novce - na ogradu. Tako su oni koji su nam postavili norme uspjeli napraviti od nas ne samo ovce nego i pse za čuvanje ovaca, ne samo da su od nas napravili zatvorenike nego nas koriste i kao čuvare zatvora u kome se nalazimo. I samo na jedan takav način bilo je moguće da ta jedna mala grupa, kontrolira ovaj svijet tijekom tisuća godina, sve do ovog trenutka.
Po mom mišljenju, samo tri stvari bi mogle dramatično promijeniti ovo stanje. Prvo: kao individualna ljudska bića prvo se moramo osloboditi straha od toga - što će drugi ljudi misliti o nama, jer se ovdje radi o zatvoru u kome većina ljudskih bića danas živi. Dok god se bojimo što će drugi misliti o nama - mi ne živimo naš vlastiti život u svom istinskom elementu, baziran na istini, mi živimo nečiju tuđu verziju našeg života u skladu sa onim što oni očekuju od nas, kako se mi trebamo ponašati. Tako lažemo sami sebe - a i ostale. Osloboditi se te vrste straha prvi je korak za izlazak iz stada. Drugo: Moramo dopustiti i drugima da iskažu svoju posebnu individualnost čak i ako se ona razlikuje od naše. To što drugi ne razmišljaju kao mi, nije ništa loše. Kad prihvatimo druge onakvima kakvi jesu - tada prestajemo biti psi čuvari ostatka stada. Treće: Održavanje ravnoteže tj. nepokušavanje nametanja svojih pogleda i stavova drugima, što bi značilo - i poštovanje slobodne volje drugih. Kad ne težimo tome da namećemo svoju volju drugima, naše stanje svijesti se mijenja, postižemo veću vibraciju i onda dolazimo u poziciju kada je moguće da se povežemo sa drugim, odnosno, ostalim fragmentima našeg bića, koje se manifestira na jednoj drugoj, višoj, razini svijesti, a istovremeno je oduvijek bio dio nas samih; samo što mi toga već veoma dugo - nismo svjesni.
Nema komentara:
Objavi komentar