Sjedim i razmišljam,
kuda ide ovaj svijet,zašto se čudimo za razne katastrofe koje nam se dešavaju,zemljotresi ,poplave , olujni vjetrovi,vulkani,pomor ptica i drugih životinja.Zar vam to nije sasvim normalno,zar nismo i Bogu i Zemlji dosadili svojim ponašanjem,Zemlju trujemo na sve moguće načine,bušimo, crpimo, eksperimentiramo,nanosimo joj bol,još i očekujemo da nas takve voli, ma nema šanse.
Da li još uvijek zaslužujemo Božiju milost, ljubav i zaštitu,jer sve ono što je on za nas stvorio mi smo uništili,svojim ponašanjem ga duboko povrijeđujemo(psujemo,vrijeđamo,pucamo u nebesa),pa šta treba da očekujemo,milost?Ne.Mi smo ti koji nemamo milosti za sebe a kamo li za druge .Kako pomoć da očekujemo kad sami sebi odmažemo?
Kako se nakupilo toliko zlobe i zavisti,zašto je koga briga šta je komšija kupio,zašto su uvijek komšijine kuće ,auta bolji veći i ljepši od naših,zašto uvijek mora komšiji da crkne krava da bi mi bili sretni, zašto se ljudi naslađuju tuđim nevoljama,imamo li iskrenog prijatelja kome možemo svoje jade da ispričamo i da nam pomogne ili se sve završi na još jednom ogovaranju .
Dokle ljudi ?
Mada znam da jedan osmijeh, riječ utjehe komšiji, slučajnom prolazniku, neće promijeniti svijet, neće ga učiniti boljim mjestom za život, ali zar ne mislite da je dobar prvi korak ka tom cilju.
Jesmo li zahvalni životu!!!
Dok mi muku mučimo s bezveznim stvarima, on je rođen bez ruku i nogu i živi kao jedan od nas, zapravo, s puno više radosti od onih koji možda sve imaju.
Aktivnosti poput pranja zubi ili oblačenja, koje mi obavljamo bez ikakva razmišljanja i poteškoća, njemu su pravi izazov. Unatoč svemu tome dvadeset petogodišnji Nick Vujičić je neizmjerno zahvalan Bogu što ga njegovi roditelji nisu pobacili (iako su vidjevši ga izjavili ''maknite ga od nas'') te što se nije ubio kada se borio sa crnim mislima o samoubojstvu.
Jesmo li zahvalni za ono što imamo?
Jesmo li zahvalni za ono što imamo?
Kada nam život postavi izazove pred njima ili padamo ili pobjeđujemo.Kada nam je život suviše dosadan ili tmuran pokušavamo ga oraspoložiti sitnicama koje nas uveseljavaju!Kada se osjećamo kao da je život stao i kako nema nikakve nade za nas....kako nam ništa ne ide od ruke,kako ovaj svijet nije za nas....kada nas tuga smori i previše život razočara,kada postanemo ljeni i necjenimo život dovoljno...Sjetimo se ljudi koji bi dali sve da su na našem mjestu a uskračeni su za to!Sjetimo se kada nam je teško bez razloga koliko je njima teško s razlogom.....mrštimo se na sitnice a njih te sitnice uveseljavaju,naš život je lak a njihov težak ali oni za razliku od nas svoj život žive s smješkom....smješkom koji mi neznamo cjeniti jer imamo sve a oni su uskračeni za to!!!
Adele - Set Fire to the Rain
"Set Fire To The Rain"
I let it fall, my heart,
And as it fell, you rose to claim it
It was dark and I was over
Until you kissed my lips and you saved me
My hands, they're strong
But my knees were far too weak
To stand in your arms
Without falling to your feet
But there's a side to you
That I never knew, never knew.
All the things you'd say
They were never true, never true,
And the games you play
You would always win, always win.
[Chorus:]
But I set fire to the rain,
Watched it pour as I touched your face,
Well, it burned while I cried
'Cause I heard it screaming out your name, your name!
When I lay with you
I could stay there
Close my eyes
Feel you're here forever
You and me together
Nothing gets better
'Cause there's a side to you
That I never knew, never knew,
All the things you'd say,
They were never true, never true,
And the games you play
You would always win, always win.
[Chorus:]
But I set fire to the rain,
Watched it pour as I touched your face,
Well, it burned while I cried
'Cause I heard it screaming out your name, your name!
I set fire to the rain
And I threw us into the flames
Well, it felt something died
'Cause I knew that that was the last time, the last time!
Sometimes I wake up by the door,
That heart you caught, must be waiting for you
Even now that we're already over
I can't help myself from looking for you.
[Chorus:]
I set fire to the rain,
Watch it pour as I touch your face,
Well, it burned while I cried
'Cause I heard it screaming out your name, your name
I set fire to the rain,
And I threw us into the flames
Well, it felt something died
'Cause I knew that was the last time
The last time, oh, oh!
Let it burn
Let it burn
Let it burn
Neznam zašto!!!!....Ali jednostavno zavoljela sam ovu pjesmu pri prvom slušanju.Totalno me opušta i smiruje,prebacuje u novi svjet gdje jednostavno pustim mašti na volju....i prepustim se trenucima uživanja u svom svijetu gdje nema nikog osim mene.....NEPROCJENJIVO!!!!....
Nacionalna i vjerska razlika
Vrlo često naš ljubavni život pokušavaju kontrolirati roditelji, a to se pogotovo odnosi na izbor partnera. Hvala Bogu, moji roditelji do sada nisu bili takvi, no nisam jedanput bila svjedokom kada mu mama kaže "još jednom mi tu srpkinju uvedi u kuću..." ili "jebla te ta balinka..." itd.. Zaista šokante rečenice... A čak znaju biti i potkrijepljene egzistencijalnim prijetnjama...
Kada je riječ o prigovaranju muškima tu u puno više slučajeva prigovara mama nego li tata. Razlog? Činiti će vam se možda nevjerovatnim, no to je ljubomora. Možda tu curu nikada u životu čak nije prethodno niti vidjela, ali već odmah ima loše mišljenje o njoj i svakakve komentare. Odmah može naći desetke mana i na neki način doživljava ju kao konkurenciju i smetnju.
Kod cura je situacija malo drukčija. Tata je taj koji ponajviše pokušava kontrolirati kćerkin život, a pogotovo je osjetljiv na njenog partnera ukoliko je drukčije vjere. Sama pomisao da bi se njegova kćer iz npr. "njegove ponosne hrvatske obitelji" udala za srbina ili muslimana u njemu stvara toliki osjećaj nelagode da će to svim silama pokušati spriječiti. "Što ako selo sazna za to..." mu je uglavnom najveća briga umjesto da se brine o njenoj sreći.
Taj strah od negativne reakcije okoline na partnera različite nacionalne ili vjerske pripadnosti zna uvelike ograničiti vaš osobni život. Možda biste s tom osobom zaista i bili sretni, ali si to ne možete dopustiti zbog okoline ili roditelja. Možda je to ono što zaista trebate, ali podaci u osobnoj iskaznici vam se ne podudaraju u nekim mjestima i to je dovoljno da to tu osobu otpišete... Glupi razlozi, zar ne?
Kako se oduprijeti utjecaju okoline, a poglavito utjecaju roditelja? Vrlo teško ukoliko ste jako mladi. Egzistencija vam uvelike ovisi o njima i to je onaj faktor kojim će vas oni pokušati ucjenjivati da sve bude po njihovom pod izlikom da je najbolje za vas onako kako oni kažu
. Ako ste stariji već imate puno više izbora, a ako treba i odcijepiti se od roditelja i uzeti svoju slobodu. Da, morati ćete ju možda platiti izdvajanjem novca za stan i režije, no vaš život je u potpunosti u vašim rukama i na vaše odluke nitko neće moći utjecati.
U svakom slučaju treba pružiti otpor. Morate si odrediti prioritete i ukoliko vam je stalo da vaše životne odluke budu isključivo vaš izbor morati ćete kad-tad zauzeti se za sebe i svoja prava. Svi mi volimo svoje roditelje, no svatko od nas ima pravo i na svoj život i vlastite odluke... To nam pravo nitko ne smije oduzeti...
Kada je riječ o prigovaranju muškima tu u puno više slučajeva prigovara mama nego li tata. Razlog? Činiti će vam se možda nevjerovatnim, no to je ljubomora. Možda tu curu nikada u životu čak nije prethodno niti vidjela, ali već odmah ima loše mišljenje o njoj i svakakve komentare. Odmah može naći desetke mana i na neki način doživljava ju kao konkurenciju i smetnju.
Kod cura je situacija malo drukčija. Tata je taj koji ponajviše pokušava kontrolirati kćerkin život, a pogotovo je osjetljiv na njenog partnera ukoliko je drukčije vjere. Sama pomisao da bi se njegova kćer iz npr. "njegove ponosne hrvatske obitelji" udala za srbina ili muslimana u njemu stvara toliki osjećaj nelagode da će to svim silama pokušati spriječiti. "Što ako selo sazna za to..." mu je uglavnom najveća briga umjesto da se brine o njenoj sreći.
Taj strah od negativne reakcije okoline na partnera različite nacionalne ili vjerske pripadnosti zna uvelike ograničiti vaš osobni život. Možda biste s tom osobom zaista i bili sretni, ali si to ne možete dopustiti zbog okoline ili roditelja. Možda je to ono što zaista trebate, ali podaci u osobnoj iskaznici vam se ne podudaraju u nekim mjestima i to je dovoljno da to tu osobu otpišete... Glupi razlozi, zar ne?
Kako se oduprijeti utjecaju okoline, a poglavito utjecaju roditelja? Vrlo teško ukoliko ste jako mladi. Egzistencija vam uvelike ovisi o njima i to je onaj faktor kojim će vas oni pokušati ucjenjivati da sve bude po njihovom pod izlikom da je najbolje za vas onako kako oni kažu
. Ako ste stariji već imate puno više izbora, a ako treba i odcijepiti se od roditelja i uzeti svoju slobodu. Da, morati ćete ju možda platiti izdvajanjem novca za stan i režije, no vaš život je u potpunosti u vašim rukama i na vaše odluke nitko neće moći utjecati.U svakom slučaju treba pružiti otpor. Morate si odrediti prioritete i ukoliko vam je stalo da vaše životne odluke budu isključivo vaš izbor morati ćete kad-tad zauzeti se za sebe i svoja prava. Svi mi volimo svoje roditelje, no svatko od nas ima pravo i na svoj život i vlastite odluke... To nam pravo nitko ne smije oduzeti...
Tolerancija, isprika i oprost
Za vezu si uvijek tražimo što sličnijeg partnera, a u igri su mnogi faktori: moralna opredjeljenja, interesi, aktivnosti, stil života, itd.. Međutim, koliko god da tražili nikada nećemo naći nekoga tko je potpuno isti kao mi, ili da se s tom osobom slažemo baš u svemu. To je gotovo nemoguće... Razlike će uvijek postojati i toga treba biti svjestan.
Ovo pogotovo treba imati na umu kada je riječ o vezama... Dva partnera koja se vole i imaju mnogo toga zajedničkog će tokom dubljeg upoznavanja kad-tad spoznati i razlike među sobom.. što je sasvim normalno. U tom procesu često će doći do nesporazuma, malih prepirki, pa čak i svađa među partnerima... Ne vjerujem da uopće postoji par koji ovu fazu nije prošao... Naprotiv, mnogi su ovdje i odustali jer nisu mogli prihvatiti razlike među sobom.
Zbog toga treba imati i dozu tolerancije u vezi.. a to znači poštovati, prihvatiti i uvažiti mišljenje i želje partnera pa čak i kada ste vi u pravu a on u krivu. Nikome u vezi ne odgovara da se mora boriti za prevlast, a svađa je upravo to.... borba za prevlast u vezi... tko je u pravu, bolji, pametniji itd..? Važno je održati ravnotežu, a to se jedino može tolerancijom... Nadasve, to će vam vrlo vjerovatno biti i uzvraćeno na isti način i tako ćete unatoč međusobnim razlikama pokazati razumijevanje jedno za drugo i time si još više učvrstiti vezu. Međutim, ukoliko druga strana vašu toleranciju shvati kao znak slabosti tj. da zbog nje može kontrolirati vezu... kad-tad ćete prekinuti... jer taj teret nitko ne može dugo nositi..
Tolerancija je osnova za prihvaćanje različitosti... bilo da je riječ o drukčijim osobnostima ili nečemu drugom. Međutim, osim nje važno je znati i oprostiti tj. ispričati se... Ponos tada igra veliku ulogu, a pogotovo kod partnera koji smatra da ima vlast u vezi. Takav smatra da njegove greške su beznačajne nasuprot vašima.. štoviše, nije potrebno se niti ispričati. Preskoči temu i idemo dalje...
Čemu uopće služi isprika? Možda nekima ona ništa ne vrijedi, no ona predstavlja kajanje i žaljenje zbog učinjene štete... Možda šteta uopće nije nadoknadiva, no i sama spoznaja te osobe da je pogriješila već nešto znači.. Barem da joj je žao što je vas povrijedila tj. da joj nije svejedno kako se vi osjećate... a i to je bolje nego da se osoba ponaša hladno prema vama nakon što vas povrijedi.... Ispriku osobe treba znati cijeniti jer sama njena sposobnost da prizna pogrešku, ispriča se i pokuša popraviti situaciju puno znači...
S druge strane, s obzirom na toleranciju treba znati i oprostiti ako je osoba već ponudila ispriku... oni taj oprost putem isprike barem traže... dok ovi koji se ne ispričaju taj oprost niti ne zaslužuju... No neke stvari se ne mogu oprostiti nikakvim isprikama... svatko ih ima par, a za mene jedna od njih je svakako varanje tj. preljub... Isprika bi i u toj situaciji bila barem koliko-toliko primjerena stvar od te osobe, no to ne bi promjenilo ishod situacije... a to je definitivni kraj..
Budite tolerantni... Imajte razumijevanja i nedajte da ponos upravlja važnim elementima vaše veze... Ako ne zbog sebe, učinite to zbog te zajednice koju njegujete..
Ovo pogotovo treba imati na umu kada je riječ o vezama... Dva partnera koja se vole i imaju mnogo toga zajedničkog će tokom dubljeg upoznavanja kad-tad spoznati i razlike među sobom.. što je sasvim normalno. U tom procesu često će doći do nesporazuma, malih prepirki, pa čak i svađa među partnerima... Ne vjerujem da uopće postoji par koji ovu fazu nije prošao... Naprotiv, mnogi su ovdje i odustali jer nisu mogli prihvatiti razlike među sobom.
Zbog toga treba imati i dozu tolerancije u vezi.. a to znači poštovati, prihvatiti i uvažiti mišljenje i želje partnera pa čak i kada ste vi u pravu a on u krivu. Nikome u vezi ne odgovara da se mora boriti za prevlast, a svađa je upravo to.... borba za prevlast u vezi... tko je u pravu, bolji, pametniji itd..? Važno je održati ravnotežu, a to se jedino može tolerancijom... Nadasve, to će vam vrlo vjerovatno biti i uzvraćeno na isti način i tako ćete unatoč međusobnim razlikama pokazati razumijevanje jedno za drugo i time si još više učvrstiti vezu. Međutim, ukoliko druga strana vašu toleranciju shvati kao znak slabosti tj. da zbog nje može kontrolirati vezu... kad-tad ćete prekinuti... jer taj teret nitko ne može dugo nositi..
Tolerancija je osnova za prihvaćanje različitosti... bilo da je riječ o drukčijim osobnostima ili nečemu drugom. Međutim, osim nje važno je znati i oprostiti tj. ispričati se... Ponos tada igra veliku ulogu, a pogotovo kod partnera koji smatra da ima vlast u vezi. Takav smatra da njegove greške su beznačajne nasuprot vašima.. štoviše, nije potrebno se niti ispričati. Preskoči temu i idemo dalje...
Čemu uopće služi isprika? Možda nekima ona ništa ne vrijedi, no ona predstavlja kajanje i žaljenje zbog učinjene štete... Možda šteta uopće nije nadoknadiva, no i sama spoznaja te osobe da je pogriješila već nešto znači.. Barem da joj je žao što je vas povrijedila tj. da joj nije svejedno kako se vi osjećate... a i to je bolje nego da se osoba ponaša hladno prema vama nakon što vas povrijedi.... Ispriku osobe treba znati cijeniti jer sama njena sposobnost da prizna pogrešku, ispriča se i pokuša popraviti situaciju puno znači...
S druge strane, s obzirom na toleranciju treba znati i oprostiti ako je osoba već ponudila ispriku... oni taj oprost putem isprike barem traže... dok ovi koji se ne ispričaju taj oprost niti ne zaslužuju... No neke stvari se ne mogu oprostiti nikakvim isprikama... svatko ih ima par, a za mene jedna od njih je svakako varanje tj. preljub... Isprika bi i u toj situaciji bila barem koliko-toliko primjerena stvar od te osobe, no to ne bi promjenilo ishod situacije... a to je definitivni kraj..
Budite tolerantni... Imajte razumijevanja i nedajte da ponos upravlja važnim elementima vaše veze... Ako ne zbog sebe, učinite to zbog te zajednice koju njegujete..
Biti hladan ili ne?
Koliko se duboko upustiti u vezu? Koliko samu sebe dati...? Je li pogrešno biti previše osjećajna i to pokazivati? Mnoge od nas muče ova pitanja jer nekad ni sami ne znamo kako da se postavimo prema partneru. Da li se otvoriti.. dati mu u potpunosti do znanja koliko nam znači u životu ili glumiti hladnokrvnu osobu...
Stajalište mnogih je da treba biti hladan. Psihologija tvrdi da ovo pogotovo vrijedi kod muških. Naime, što je partnerica hladnija to će se muški više truditi. Izazivajući nesigurnost i ljubomoru ženski rod će najprije natjerati muškarca na odlučne korake... To su: borba za partnericom u nadi da vrati (poveća) njenu naklonost i ponovo pridobije njene osjećaje, ili odustajanje. Zbog nesigurnosti nastale od straha zbog mogućeg gubitka muški se ipak češće odlučuju na borbu. Nadasve, zbog te pretpostavke ženski rod se najčešće i odlučuje na takve korake. No, nisu ni žene imune na hladnoću i ljubomoru. I muški također rade ovakve stvari.
Iako hladnoća prema partneru će u njemu stvoriti nesigurnost i eventualno ga natjerati da se bori za vas to nikako nije fer raditi i moralno iskorištavati. Manipulirati nečijim osjećajima kako bi se riješili vlastite nesigurnosti je jako nisko i sebično. Veze, pa i brakovi nisu jednom pucali zbog pokušaja manipulacija osjećajima... konstantnog psihičkog maltretiranja od strane partnera gdje nikada ne znate gdje ste.. da li vas voli ili ne.. jer, ako vas voli zašto se tako loše odnosi prema vama? Pa sagledavate i tražite dokaze da je to slučajno, ili čak i da ste zaslužili tako loš tretman, umjesto da shvatite da imate nekoga tko se jednostavno ne može nositi s vlastitim osjećajima, a kamoli da vas tretira kako zaslužujete.
Koliko ćemo biti osjećajni te to pokazivati ovisi o stupnju razvitka veze. Pretjerani izljevi ljubavi, a pogotovo na početku ljubavnog odnosa mogu uplašiti partnera. Osim što će uopće sumnjati u istinitost tih riječi, izgubiti ćete i "vjerodostojnost". Sve što ćete kasnije pričati, ma kako krasno i lijepo da to zvučalo, s vremenom će se shvaćati kao formalnost i gubiti će svoje značenje. Stoga, emocije čuvajte za prave trenutke. Nemojte se njima rasipati, a pogotovo na početku veze.
Kada onda napokon mogu pokazati sve svoje osjećaje? S nekim partnerima... nikada. Morate jako dobro upoznati partnera prije nego se odlučite što mu želite reći... jer čest je slučaj da se tada vaši osjećaji i upotrijebe protiv vas. Nekad ćete nekim partnerima moći reći samo nešto.. tek toliko da znaju da imaju posebno mjesto u vašem životu.. no ne i previše toga... S druge strane, nekima ćete moći reći apsolutno sve, i to u vrlo kratkom vremenu...
To je ono što i dijeli emotivne od onih koji nisu emotivni. Emotivni par će vrlo brzo razviti iskrenu i kvalitetnu komunikaciju nego li oni koji se zbog straha zatvaraju. Emotivni se neće mučiti pitanjima da li ga partner voli ili ne... jer svaki dan će u njegovom/njenom zagrljaju i poljubcu osjetiti svu tu emociju.. i dobiti svaki potreban dokaz.
Jest da je rizik pokazati se emotivnim, no što je u ljubavi sigurno?
Stajalište mnogih je da treba biti hladan. Psihologija tvrdi da ovo pogotovo vrijedi kod muških. Naime, što je partnerica hladnija to će se muški više truditi. Izazivajući nesigurnost i ljubomoru ženski rod će najprije natjerati muškarca na odlučne korake... To su: borba za partnericom u nadi da vrati (poveća) njenu naklonost i ponovo pridobije njene osjećaje, ili odustajanje. Zbog nesigurnosti nastale od straha zbog mogućeg gubitka muški se ipak češće odlučuju na borbu. Nadasve, zbog te pretpostavke ženski rod se najčešće i odlučuje na takve korake. No, nisu ni žene imune na hladnoću i ljubomoru. I muški također rade ovakve stvari.
Iako hladnoća prema partneru će u njemu stvoriti nesigurnost i eventualno ga natjerati da se bori za vas to nikako nije fer raditi i moralno iskorištavati. Manipulirati nečijim osjećajima kako bi se riješili vlastite nesigurnosti je jako nisko i sebično. Veze, pa i brakovi nisu jednom pucali zbog pokušaja manipulacija osjećajima... konstantnog psihičkog maltretiranja od strane partnera gdje nikada ne znate gdje ste.. da li vas voli ili ne.. jer, ako vas voli zašto se tako loše odnosi prema vama? Pa sagledavate i tražite dokaze da je to slučajno, ili čak i da ste zaslužili tako loš tretman, umjesto da shvatite da imate nekoga tko se jednostavno ne može nositi s vlastitim osjećajima, a kamoli da vas tretira kako zaslužujete.
Koliko ćemo biti osjećajni te to pokazivati ovisi o stupnju razvitka veze. Pretjerani izljevi ljubavi, a pogotovo na početku ljubavnog odnosa mogu uplašiti partnera. Osim što će uopće sumnjati u istinitost tih riječi, izgubiti ćete i "vjerodostojnost". Sve što ćete kasnije pričati, ma kako krasno i lijepo da to zvučalo, s vremenom će se shvaćati kao formalnost i gubiti će svoje značenje. Stoga, emocije čuvajte za prave trenutke. Nemojte se njima rasipati, a pogotovo na početku veze.
Kada onda napokon mogu pokazati sve svoje osjećaje? S nekim partnerima... nikada. Morate jako dobro upoznati partnera prije nego se odlučite što mu želite reći... jer čest je slučaj da se tada vaši osjećaji i upotrijebe protiv vas. Nekad ćete nekim partnerima moći reći samo nešto.. tek toliko da znaju da imaju posebno mjesto u vašem životu.. no ne i previše toga... S druge strane, nekima ćete moći reći apsolutno sve, i to u vrlo kratkom vremenu...
To je ono što i dijeli emotivne od onih koji nisu emotivni. Emotivni par će vrlo brzo razviti iskrenu i kvalitetnu komunikaciju nego li oni koji se zbog straha zatvaraju. Emotivni se neće mučiti pitanjima da li ga partner voli ili ne... jer svaki dan će u njegovom/njenom zagrljaju i poljubcu osjetiti svu tu emociju.. i dobiti svaki potreban dokaz.
Jest da je rizik pokazati se emotivnim, no što je u ljubavi sigurno?
"Sitnice"
Naše ponašanje i odnos prema partneru su vrlo važne stvari za održavanje veze. Čak i najmanja sitnica se gleda, pa makar i podsvjesno tj. da toga nismo ni svjesni. Sve što radimo je vrlo često pod konstantnom analizom našeg partnera koji pokušava u svemu tome pronaći dublje razloge. Primjerice, ako smo otresiti prema partneru ovaj će se zapitati zašto je to tako. Iako je možda riječ samo o lošem danu vaš partner će se ipak jače zabrinuti jer će misliti da ga ne poštujete dovoljno ili čak da za njega ne osjećate ono što misli. Malo po malo javljati će se sumnja, nesigurnost, prigovaranje i traženje "dokaza" ljubavi, te polako ta veza ide u propast ukoliko taj partner na vrijeme ne povrati svoje povjerenje i sigurnost.
Najveći problem je definirati što je sitnica jer to je relativan pojam i za svakoga je različit. Za jednog partnera sitnica može biti svako malo kasniti na sastanak po 10-15 minuta, dok drugoj strani to može biti užasno iritirajuće. Za neke je sitnica zaboraviti na važne datume poput godišnjice veze/braka (čest slučaj) dok vašem partneru to može dati lošu sliku o vama tj. načinu na koji njegujete posebne trenutke u vezi. Sitnica je nekima da se uopće ne jave partneru po cijeli dan, dok će se ovaj pitati zašto ste ga zaboravili i zašto ne mislite na njega...
Kako se odnosite prema partneru uvelike daje sliku vaše predanosti toj vezi i zato tu treba biti jako oprezan. Zapravo, vjerovali ili ne, sitnice u vezi ne postoje. Koliko god se nešto činilo malo i sitno ono može napraviti užasno mnogo štete vašoj vezi ukoliko tome ne pristupite s dovoljno važnosti. Stoga, ako kasnite UVIJEK SE ISPRIČAJTE jer nitko nije dužan vašu visost čekati pa niti 5 minuta. Time ćete vašem partneru barem dati do znanja da ga smatrate ravnopravnim a ne nižim od vas jer nitko ne želi biti podređen u vezi. Ukoliko ste zaboravili na važan datum onda svakako napravite sve što je u vašoj moći da partneru dokažete da vam taj dan zaista puno znači i svakako to nadoknadite. Ako se već niste cijeli dan mogli javiti partneru uvijek je zgodno napraviti iznenadan posjet i donijeti mali dar kao znak pažnje da vaš partner zna da ste ipak mislili na njega.
Sve "sitnice" su samo pokazatelji vašeg poštovanja, truda i osjećaja prema partneru te ih se stoga i ne može gledati kao obične sitnice, već kao važne stvari. Ako ne budete pazili na sitnice u vezi s vremena na vrijeme ćete samo skupljati negativne bodove, i jednog dana će vaš partner doći do spoznaje da vi niste ono što on traži te da mu treba netko tko mu se može više i ozbiljnije posvetiti, a sve ste to mogli spriječiti na vrlo jednostavan način... više uvažavajući vašeg partnera, njegove osjećaje i potrebe...
Najveći problem je definirati što je sitnica jer to je relativan pojam i za svakoga je različit. Za jednog partnera sitnica može biti svako malo kasniti na sastanak po 10-15 minuta, dok drugoj strani to može biti užasno iritirajuće. Za neke je sitnica zaboraviti na važne datume poput godišnjice veze/braka (čest slučaj) dok vašem partneru to može dati lošu sliku o vama tj. načinu na koji njegujete posebne trenutke u vezi. Sitnica je nekima da se uopće ne jave partneru po cijeli dan, dok će se ovaj pitati zašto ste ga zaboravili i zašto ne mislite na njega...
Kako se odnosite prema partneru uvelike daje sliku vaše predanosti toj vezi i zato tu treba biti jako oprezan. Zapravo, vjerovali ili ne, sitnice u vezi ne postoje. Koliko god se nešto činilo malo i sitno ono može napraviti užasno mnogo štete vašoj vezi ukoliko tome ne pristupite s dovoljno važnosti. Stoga, ako kasnite UVIJEK SE ISPRIČAJTE jer nitko nije dužan vašu visost čekati pa niti 5 minuta. Time ćete vašem partneru barem dati do znanja da ga smatrate ravnopravnim a ne nižim od vas jer nitko ne želi biti podređen u vezi. Ukoliko ste zaboravili na važan datum onda svakako napravite sve što je u vašoj moći da partneru dokažete da vam taj dan zaista puno znači i svakako to nadoknadite. Ako se već niste cijeli dan mogli javiti partneru uvijek je zgodno napraviti iznenadan posjet i donijeti mali dar kao znak pažnje da vaš partner zna da ste ipak mislili na njega.
Sve "sitnice" su samo pokazatelji vašeg poštovanja, truda i osjećaja prema partneru te ih se stoga i ne može gledati kao obične sitnice, već kao važne stvari. Ako ne budete pazili na sitnice u vezi s vremena na vrijeme ćete samo skupljati negativne bodove, i jednog dana će vaš partner doći do spoznaje da vi niste ono što on traži te da mu treba netko tko mu se može više i ozbiljnije posvetiti, a sve ste to mogli spriječiti na vrlo jednostavan način... više uvažavajući vašeg partnera, njegove osjećaje i potrebe...
Nedostatak samopouzdanja
Nedostatak samopouzdanja je stvar koja nas može jako puno koštati u životu. Najčešće nastaje zbog nedovoljnog poticaja od strane roditelja još u djetinjstvu, dok se može javiti i kod starijih osoba nakon određenog razdoblja kriza i depresija. Nedostatak samopouzdanja je vrlo često popraćeno konstantnim samosažaljevanjem i nedostatkom volje i hrabrosti pojedinca da učini nešto i da promjeni stvari. Konačno, nakon niza uzastopnih depresija takve osobe znaju čak bježati od stvarnosti predavajući se alkoholu, pa čak i drogama, jer im je bolje kada nisu svjesni stvarnosti oko sebe, nego živjeti u užasu od života kojeg nisu hrabri preokrenuti na bolje jer nemaju vjere u sebe i svoje mogućnosti.
Svi katkad imamo nedostatak samopouzdanja, no treba razlikovati onaj kratkotrajni (uzrokovan depresijama) i dugotrajni koji nas uvelike sprečava da napredujemo u životu. Primjerice, ja sam još od malena bila predmet sprdnje u društvu. Ja sam ipak unatoč svemu odlučila vjerovati u sebe i to mi se isplatilo. Danas oni mene uvelike respektiraju, ali ne zato jer sam s njima u društvu, već zato što sam se toliko žrtvovala.. što mi baš od njih i ne znači previše u životu.
Zbog nedostatka samopouzdanja često imamo problema i u ljubavnom životu. U pravilu, postoje ljudi koji u vezi traže pomoć i u ulozi su žrtve i oni koji više vole biti u ulozi spasioca. Prva odlika je puno češći slučaj kod žena, dok druga kod muškaraca. Tako će žena s nedostatkom samopouzdanja vrlo često tražiti muškarca koji ima samopouzdanje, i kada ga jednom stekne taj muškarac joj više neće biti potreban i toj vezi je kraj. Zato uvijek za vezu treba birati osobu koja je dovoljno formirana kao osoba, a ne da ste joj vi samo sredstvo kojim ona gradi sebe tj. da joj niste netko koga ona na neki način iskorištava, jer zapravo, to je sve što i drži tu vezu.. ne ljubav. Ljubav je tu samo iluzija.
Primjerice, i ja sam sada u takvoj istoj situaciji. Imam frendicu koja je trenutno sva izgubljena i bez samopouzdanja i na neki način pokušava u meni pronaći spas. I što god da ona meni pričala ja znam da tu nije riječ o nikakvim osjećajima jer ona mene ne voli, već samo pokušava taj teret spasenja prebaciti na mene. A ja ju ne mogu spasiti.. jer glavne životne korake mora napraviti ona sama. Ja ju jedino mogu usmjeriti, ali ništa više.
Kako vratiti ili povećati samopouzdanje? Prije svega, morate povećati samopoštovanje. Moraš shvatiti da i ti kao pojedinac si jedinstven tj. NITKO NA SVIJETU NIJE POPUT TEBE! I zato, pronađi ono jedinstveno u sebi i tome se predaj. Primjerice, zato što ti nešto trenutno ne ide od ruke ne znači da si za to nesposoban, već da samo trebaš malo više učenja i vježbe.
Osim samopoštovanja treba odlučiti biti jak za donošenje važnih i čvrstih životnih odluka. Primjerice, u teškoj ste depresiji i nije vam do ničega. No to ne znači da treba tonuti dublje, već sjesti i razmotriti situaciju i odlučiti kako ju popraviti. DONOSITE SAMO RACIONALNE I IZVEDIVE ODLUKE i nemojte odmah na samom startu odlučiti da mijenjate cijeli svijet, već korak po korak.. jer u tim sitnim koracima ćete vidjeti kako se samopouzdanje polako vraća.. I NAJMANJA SITNICA KOJU NAPRAVITE ZA SEBE IMA ULOGU U VAŠEM SAMOPOUZADNJU I ZATO IH NE ZANEMARJUTE.
Za vraćanje samopouzdanja osoba mora biti odlučna sebe poštovati, vjerovati u sebe i biti odlučna si pomoći. To nisu nimalo lake stvari za nekoga kome je u životu vrlo teško i nije mu do ničega, pa ni do sebe. No ako se ne prisilite da racionalno razmislite o sebi i svom životu samo ćete od njega bježati.. tražiti spas u drugim ljudima, propalim vezama, pa kad i to propadne na redu je alkohol i droga, i to je to... stigli ste do samog dna... a to ne mora biti tako... Život ide dalje bez obzira na sve.
Svi katkad imamo nedostatak samopouzdanja, no treba razlikovati onaj kratkotrajni (uzrokovan depresijama) i dugotrajni koji nas uvelike sprečava da napredujemo u životu. Primjerice, ja sam još od malena bila predmet sprdnje u društvu. Ja sam ipak unatoč svemu odlučila vjerovati u sebe i to mi se isplatilo. Danas oni mene uvelike respektiraju, ali ne zato jer sam s njima u društvu, već zato što sam se toliko žrtvovala.. što mi baš od njih i ne znači previše u životu.
Zbog nedostatka samopouzdanja često imamo problema i u ljubavnom životu. U pravilu, postoje ljudi koji u vezi traže pomoć i u ulozi su žrtve i oni koji više vole biti u ulozi spasioca. Prva odlika je puno češći slučaj kod žena, dok druga kod muškaraca. Tako će žena s nedostatkom samopouzdanja vrlo često tražiti muškarca koji ima samopouzdanje, i kada ga jednom stekne taj muškarac joj više neće biti potreban i toj vezi je kraj. Zato uvijek za vezu treba birati osobu koja je dovoljno formirana kao osoba, a ne da ste joj vi samo sredstvo kojim ona gradi sebe tj. da joj niste netko koga ona na neki način iskorištava, jer zapravo, to je sve što i drži tu vezu.. ne ljubav. Ljubav je tu samo iluzija.
Primjerice, i ja sam sada u takvoj istoj situaciji. Imam frendicu koja je trenutno sva izgubljena i bez samopouzdanja i na neki način pokušava u meni pronaći spas. I što god da ona meni pričala ja znam da tu nije riječ o nikakvim osjećajima jer ona mene ne voli, već samo pokušava taj teret spasenja prebaciti na mene. A ja ju ne mogu spasiti.. jer glavne životne korake mora napraviti ona sama. Ja ju jedino mogu usmjeriti, ali ništa više.
Kako vratiti ili povećati samopouzdanje? Prije svega, morate povećati samopoštovanje. Moraš shvatiti da i ti kao pojedinac si jedinstven tj. NITKO NA SVIJETU NIJE POPUT TEBE! I zato, pronađi ono jedinstveno u sebi i tome se predaj. Primjerice, zato što ti nešto trenutno ne ide od ruke ne znači da si za to nesposoban, već da samo trebaš malo više učenja i vježbe.
Osim samopoštovanja treba odlučiti biti jak za donošenje važnih i čvrstih životnih odluka. Primjerice, u teškoj ste depresiji i nije vam do ničega. No to ne znači da treba tonuti dublje, već sjesti i razmotriti situaciju i odlučiti kako ju popraviti. DONOSITE SAMO RACIONALNE I IZVEDIVE ODLUKE i nemojte odmah na samom startu odlučiti da mijenjate cijeli svijet, već korak po korak.. jer u tim sitnim koracima ćete vidjeti kako se samopouzdanje polako vraća.. I NAJMANJA SITNICA KOJU NAPRAVITE ZA SEBE IMA ULOGU U VAŠEM SAMOPOUZADNJU I ZATO IH NE ZANEMARJUTE.
Za vraćanje samopouzdanja osoba mora biti odlučna sebe poštovati, vjerovati u sebe i biti odlučna si pomoći. To nisu nimalo lake stvari za nekoga kome je u životu vrlo teško i nije mu do ničega, pa ni do sebe. No ako se ne prisilite da racionalno razmislite o sebi i svom životu samo ćete od njega bježati.. tražiti spas u drugim ljudima, propalim vezama, pa kad i to propadne na redu je alkohol i droga, i to je to... stigli ste do samog dna... a to ne mora biti tako... Život ide dalje bez obzira na sve.
Nezahvalnost
Nekada što god da napravite nije dovoljno dobro.. Sav vaš trud ili nije prepoznat ili nije cijenjen. U svakom slučaju više ne znaš kako dalje.. i ima li više smisla ulagati u takvu osobu jer očito da nema načina kako doprijeti do nje ili njega...
Postoje ljudi koji će cijeniti i najmanji znak pažnje, a postoje i oni koji nikada neće biti zadovoljni... Štoviše, ovdje na slici vidimo i najgori scenarij.. čak i kada se potrudiš na kraju budeš indirektno ismijan... Osoba će u ovakvoj situaciji uglavnom odustati.. a nerjetko i naći drugog partnera.
Postoje ljudi koji će cijeniti i najmanji znak pažnje, a postoje i oni koji nikada neće biti zadovoljni... Štoviše, ovdje na slici vidimo i najgori scenarij.. čak i kada se potrudiš na kraju budeš indirektno ismijan... Osoba će u ovakvoj situaciji uglavnom odustati.. a nerjetko i naći drugog partnera.
Idemo u brak?
Put veze nikada nije zacrtan. Možda ste u vezu ušli s namjerom da to bude tek nešto privremeno.. nešto što će vas bar na trenutak učiniti sretnim i zadovoljnim, ili ste možda u vezu ušli čak i s konkretnim planom za budućnost. No u oba slučaja rijetko kada stvari ispadnu baš kako se planiraju. Primjerice, znam ih mnoge koji nisu planirali zajedničku budućnost a zatim su se oženili. Vrlo često i iz razloga neplanirane trudnoće, dok ima i slučajeva gdje je njihov odnos s vremenom napredovao i razvijao se te je brak bio logičan korak. Jednostavno su shvatili da si odgovaraju. No isto tako ima mnogo i onih koji su planirali zajednički život ali su se negdje u putu prema tome izgubili... i otišli jedno od drugoga. Nikada ništa nije sigurno niti strogo zacrtano jer s vremenom svi se polako mijenjamo.. pa nam se mijenjanju i prioriteti.
No što ako je sve u redu? Veza lijepo napreduje i već dulji niz godina ste zajedno, ali nitko ne priča konkretno o braku i zajedničkoj budućnosti... Da li to znači da obje strane ne žele brak? Naravno da ne znači. Štoviše, gotovo je 100% sigurno da jedna od strana vrlo intenzivno razmišlja o braku i čak ga priželjkuje. Tada najveći problem te strane jest kako saznati što o tome misli njen partner. Predložiti brak, pa čak i ako ste dugo u vezi zna biti jako teško jer se stvara dojam kao da stavljate teret na partnera... kao da zahtjevate. Nitko ne želi ostaviti dojam da partnera tjera u brak jer to nije način na koji brak treba početi. Brak bi u idealnim uvjetima trebao početi zajedničkom inicijativom, ali u stvarnom životu to je jako rijedak slučaj.
Stoga, što napraviti u ovakvoj situaciji? Jasno je da netko treba prvi krenuti s ispitivanjem situacije, i zapravo... to može napraviti bilo koji od partnera jer oboje na to imaju pravo. Kada ste s nekime u vezi dulje vremena i kada mu posvetite godine svog života svakako i vi imate pravo znati što će biti s vama, i ne trebate se sramiti i ustručavati pitati mišljenje svog partnera o vašoj budućnosti. Mnogi misle da to odmah znači da zahtjevate i tražite brak, no to nije istina niti to tako mora zvučati. Primjerice, recimo da ste zajedno nekoliko godina i ta veza funkcionira. Tada nema ništa loše u pitanju:
Ona: "Dragi, gdje nas vidiš za par godina?"
Je li ga ovdje dovela pred matičara? Nije.. Ona samo pokušava doznati kako on zamišlja njihov zajednički život u budućnosti, i već tu se može vidjeti puno toga. Štoviše, vrlo je važno znati odgovor na ovakvo jednostavno pitanje jer može ispasti da ste u zabludi godinama a da toga niste ni svjesni jer njegov/njen plan možda nije oženiti se i zasnovati obitelj, a da ste to vi znali imali bi izbor, a sada ste izgubili možda dragocijeno vrijeme... Morate pitati.. ako ne zbog oboje onda zbog sebe samih. Zna biti možda neugodno, ali kada godine uložite u jedan odnos onda imate pravo znati i što očekivati od tog odnosa u budućnosti.
U ovakvoj situaciji su mnogo češće žene nego muškarci.
No što ako je sve u redu? Veza lijepo napreduje i već dulji niz godina ste zajedno, ali nitko ne priča konkretno o braku i zajedničkoj budućnosti... Da li to znači da obje strane ne žele brak? Naravno da ne znači. Štoviše, gotovo je 100% sigurno da jedna od strana vrlo intenzivno razmišlja o braku i čak ga priželjkuje. Tada najveći problem te strane jest kako saznati što o tome misli njen partner. Predložiti brak, pa čak i ako ste dugo u vezi zna biti jako teško jer se stvara dojam kao da stavljate teret na partnera... kao da zahtjevate. Nitko ne želi ostaviti dojam da partnera tjera u brak jer to nije način na koji brak treba početi. Brak bi u idealnim uvjetima trebao početi zajedničkom inicijativom, ali u stvarnom životu to je jako rijedak slučaj.
Stoga, što napraviti u ovakvoj situaciji? Jasno je da netko treba prvi krenuti s ispitivanjem situacije, i zapravo... to može napraviti bilo koji od partnera jer oboje na to imaju pravo. Kada ste s nekime u vezi dulje vremena i kada mu posvetite godine svog života svakako i vi imate pravo znati što će biti s vama, i ne trebate se sramiti i ustručavati pitati mišljenje svog partnera o vašoj budućnosti. Mnogi misle da to odmah znači da zahtjevate i tražite brak, no to nije istina niti to tako mora zvučati. Primjerice, recimo da ste zajedno nekoliko godina i ta veza funkcionira. Tada nema ništa loše u pitanju:
Ona: "Dragi, gdje nas vidiš za par godina?"
Je li ga ovdje dovela pred matičara? Nije.. Ona samo pokušava doznati kako on zamišlja njihov zajednički život u budućnosti, i već tu se može vidjeti puno toga. Štoviše, vrlo je važno znati odgovor na ovakvo jednostavno pitanje jer može ispasti da ste u zabludi godinama a da toga niste ni svjesni jer njegov/njen plan možda nije oženiti se i zasnovati obitelj, a da ste to vi znali imali bi izbor, a sada ste izgubili možda dragocijeno vrijeme... Morate pitati.. ako ne zbog oboje onda zbog sebe samih. Zna biti možda neugodno, ali kada godine uložite u jedan odnos onda imate pravo znati i što očekivati od tog odnosa u budućnosti.
U ovakvoj situaciji su mnogo češće žene nego muškarci.
Vrijeme za sebe
Jeste li razmišljali koliko se promjenite kada ste u vezi? Najednom, kao da je riječ o sasvim drugoj osobi.. osobi koja gotovo cijelo svoje slobodno vrijeme podredi partneru.. Želite mu pokazati koliko vam je stalo do njega, nedostaje vam i svaku sekundu iskorištavate da bi bili u njegovoj blizini. Ovo je pogotovo slučaj kada je veza još friška i dok ste još uvijek pod dojmovima jedno drugog. No, s vremenom sve se počinje mijenjati..
Jasno, takvi trenutci su jako lijepi. Svi u njima uživamo. No, postepeno i nesvjesno sami sebe počinjete zapostavljati... i tu počinju problemi. Mnogo stvari dođe u konflikt. Kada shvatite da toliko vremena ulažete u tu osobu onda od nje imate i očekivanja.. "zašto mi se ne javlja čim je slobodan?" ili "mogli smo se danas vidjeti ali ona nije htjela nazvati". Odjednom od svog partnera očekujemo da nam zbog tolike naše pažnje uzvrati istom mjerom. Da li imamo prava na ta očekivanja? ....NE!
Kada dajete onda dajete od srca i to je prava ljubav. Ljubav nije kada dajete i očekujete nešto natrag, a pogotovo nije ljubav kada se još i svađate zbog toga. Jasno, uvijek se nadamo, pa i razočaramo ako naš partner ne daje isto kao i mi, ali mi zbog toga NEMAMO PRAVO PRIGOVARATI. Najčešće je to u stilu "Ja zbog tebe radim ovo, ono... A TI ZBOG MENE NIKADA...!!".
Naš je izbor da dajemo koliko želimo.. Nitko nas na to nije tjerao. Ako nam naš partner ne uzvraća istom mjerom možemo odlučiti prekinuti vezu jer u njoj ne dobivamo onoliko koliko nam je potrebno (mislimo da zavrijeđujemo), no nikako ne smijemo na silu (kroz svađu) zahtjevati da nam partner daje. Jer, ako se vaš partner sam od sebe ne sjeti, što vam uopće i znači takav znak pažnje kad je zapravo iznuđen. U tome nema sreće niti zadovoljstva.
To je greška mnogih ljudi, uključujući i mene. U vezi se previše podredimo partneru i iz toga se rode prevelika očekivanja pa i prevelika razočarenja. Dok, ključ uspjeha je zapravo ne zapostaviti samog sebe. Čak i kada su ljudi u braku uvijek mora postojati onih par sati dnevno ili mjesečno kada su posvećeni samo sebi! Ne partneru, djeci ili nekome drugome. Sjetim se i same sebe ponekad.. Toliko se okupiram vezom da zapravo po par tjedana u svojem miru i za svoj gušt ne stignem pogledati neki film, izaći van itd. jer uvijek je tu "on" i pozivi, sms-ovi, msn itd... Sada dok ovaj blog pišem i dok više vremena posvećujem samoj sebi puno sam sretnija..
Jer, iako sam velika romantičarka ne mogu zanemariti jednu od najvećih istina: Najviše kome je stalo do vas ste baš sami vi! Ne partner, mama, tata ili netko drugi.. VI! To je u našoj psihologiji. I zato, nemojte nikada zanemariti samu sebe i svoje želje jer ona druga strana možda i neće biti ono što očekujete.. a kao što sam rekla.. zapravo nemamo niti pravo ništa očekivati već se samo nadati i biti zahvalni ako dobijemo jednako. Ponekad napišite svom partneru da ga volite i mislite na njega.. ali i njemu i sebi dajte vremena i prostora.. jer bez toga veza postoje samo teret.
Jasno, takvi trenutci su jako lijepi. Svi u njima uživamo. No, postepeno i nesvjesno sami sebe počinjete zapostavljati... i tu počinju problemi. Mnogo stvari dođe u konflikt. Kada shvatite da toliko vremena ulažete u tu osobu onda od nje imate i očekivanja.. "zašto mi se ne javlja čim je slobodan?" ili "mogli smo se danas vidjeti ali ona nije htjela nazvati". Odjednom od svog partnera očekujemo da nam zbog tolike naše pažnje uzvrati istom mjerom. Da li imamo prava na ta očekivanja? ....NE!
Kada dajete onda dajete od srca i to je prava ljubav. Ljubav nije kada dajete i očekujete nešto natrag, a pogotovo nije ljubav kada se još i svađate zbog toga. Jasno, uvijek se nadamo, pa i razočaramo ako naš partner ne daje isto kao i mi, ali mi zbog toga NEMAMO PRAVO PRIGOVARATI. Najčešće je to u stilu "Ja zbog tebe radim ovo, ono... A TI ZBOG MENE NIKADA...!!".
Naš je izbor da dajemo koliko želimo.. Nitko nas na to nije tjerao. Ako nam naš partner ne uzvraća istom mjerom možemo odlučiti prekinuti vezu jer u njoj ne dobivamo onoliko koliko nam je potrebno (mislimo da zavrijeđujemo), no nikako ne smijemo na silu (kroz svađu) zahtjevati da nam partner daje. Jer, ako se vaš partner sam od sebe ne sjeti, što vam uopće i znači takav znak pažnje kad je zapravo iznuđen. U tome nema sreće niti zadovoljstva.
To je greška mnogih ljudi, uključujući i mene. U vezi se previše podredimo partneru i iz toga se rode prevelika očekivanja pa i prevelika razočarenja. Dok, ključ uspjeha je zapravo ne zapostaviti samog sebe. Čak i kada su ljudi u braku uvijek mora postojati onih par sati dnevno ili mjesečno kada su posvećeni samo sebi! Ne partneru, djeci ili nekome drugome. Sjetim se i same sebe ponekad.. Toliko se okupiram vezom da zapravo po par tjedana u svojem miru i za svoj gušt ne stignem pogledati neki film, izaći van itd. jer uvijek je tu "on" i pozivi, sms-ovi, msn itd... Sada dok ovaj blog pišem i dok više vremena posvećujem samoj sebi puno sam sretnija..
Jer, iako sam velika romantičarka ne mogu zanemariti jednu od najvećih istina: Najviše kome je stalo do vas ste baš sami vi! Ne partner, mama, tata ili netko drugi.. VI! To je u našoj psihologiji. I zato, nemojte nikada zanemariti samu sebe i svoje želje jer ona druga strana možda i neće biti ono što očekujete.. a kao što sam rekla.. zapravo nemamo niti pravo ništa očekivati već se samo nadati i biti zahvalni ako dobijemo jednako. Ponekad napišite svom partneru da ga volite i mislite na njega.. ali i njemu i sebi dajte vremena i prostora.. jer bez toga veza postoje samo teret.
Online ljubomora
Neovisno o tome da li ste vašeg partnera upoznali online ili offline vrlo vjerovatno komunicirate i putem interneta. Danas za to postoji mnoštvo aplikacija, servisa i portala, a jedan od najpopularnijih je Facebook. Putem društvenih mreža imate još više uvida u to s kime se vaš partner druži, dopisuje ili na bilo koji drugi način komunicira te tu nastaju prvi problemi.
Kao i u stvarnom dijelu života javlja se ljubomora. "S kime se dopisuje, zašto, tko su mu/joj prijatelji, koliko su točno dobri (bliski)" itd itd. To su samo neka od pitanja koja znaju poticati ljubomoru. Nadasve, na nekim mjestima je moguće čak i provjeriti kad je vaš partner zadnji put bio online, pa je i to podatak koji vas eventualno zabrinjava ("Što li je radila online u 4.00 kad je meni rekla da spava?"). S obzirom na veliku količinu podataka koji su vam dostupni vrlo brzo možete postati čak i paranoični. Nekada je dovoljno samo par poruka od prijatelja suprotnog spola na profilu vašeg partnera da se u vama rodi sumnja i strah da se tu ne radi o nečemu više, dok to uopće ne mora biti istina.
Prvo, nemojte da vas zabrinjava broj prijatelja na profilu vašeg partnera jer u većini slučajeva većinu tih ljudi niti ne poznaju niti komuniciraju s njima. To najčešće znaju biti prihvaćena prijateljstva samo radi statistike - da se mogu pohvaliti kako imaju preko 100, 200, 500 ili već koliko prijatelja na facebook-u. Neka prijateljstva su možda i tek samo formalna. To ne znači odmah da su mu to npr. sve ljubavnice ili sl.
Drugo, Vi također vjerovatno imate svoj krug prijatelja na facebook-u s kojima možda redovito komunicirate, a da su neki od njih i suprotnog spola. Zašto ne bi to mogao i vaš partner? I sami znate da iako vjerovatno imate mnogo ljudi u vašem profilu da niti s bilo kojim od njih niste bliski kao s vašim partnerom. Ti ljudi će možda ostaviti poruku na profilu vašeg partnera no u krajnjoj liniji vašem partneru ste prioritet vi, a ne ti ljudi.
Treće, nemojte prigovarati ili zahtjevati prekide prijateljstava ili raskid komunikacije s nekom osobom. Najčešća greška je upravo to: "Nemoj razgovarati s dečkima, a ja neću s curama!". Ovakav oblik ljubomore ukazuje na tešku posesivnost i takva veza se ne temelji na ispravnim osjećajima. Nikada partnera ne smijete ograničavati tj. stavljati ga pod stakleno zvono i birati mu s kime se smije družiti i dopisivati. Onda takva veza pomalo podsjeća na zatvor. Morate moći vjerovati svom partneru i riješiti se vlastite nesigurnosti. Da.. možda je lakše reći nego učiniti, no to je jedini ispravan put.
Problem socijalnih mreža je upravo taj što daju pristup prevelikom broju privatnih informacija. Kladim se da niti u stvarnom životu vaš partner ne zna sve vaše prijatelje, dok na facebook-u to sazna u roku odmah. I ne samo to, već i da li komunicirate pa vidjeti i javne poruke. Kada bi se takve stvari ograničile i kada bi kao i u stvarnom životu mogli odvojiti taj dio svijeta samo za sebe nikada ne bi niti bilo ovakvih problema s ljubomorom.
Kao i u stvarnom dijelu života javlja se ljubomora. "S kime se dopisuje, zašto, tko su mu/joj prijatelji, koliko su točno dobri (bliski)" itd itd. To su samo neka od pitanja koja znaju poticati ljubomoru. Nadasve, na nekim mjestima je moguće čak i provjeriti kad je vaš partner zadnji put bio online, pa je i to podatak koji vas eventualno zabrinjava ("Što li je radila online u 4.00 kad je meni rekla da spava?"). S obzirom na veliku količinu podataka koji su vam dostupni vrlo brzo možete postati čak i paranoični. Nekada je dovoljno samo par poruka od prijatelja suprotnog spola na profilu vašeg partnera da se u vama rodi sumnja i strah da se tu ne radi o nečemu više, dok to uopće ne mora biti istina.
Prvo, nemojte da vas zabrinjava broj prijatelja na profilu vašeg partnera jer u većini slučajeva većinu tih ljudi niti ne poznaju niti komuniciraju s njima. To najčešće znaju biti prihvaćena prijateljstva samo radi statistike - da se mogu pohvaliti kako imaju preko 100, 200, 500 ili već koliko prijatelja na facebook-u. Neka prijateljstva su možda i tek samo formalna. To ne znači odmah da su mu to npr. sve ljubavnice ili sl.
Drugo, Vi također vjerovatno imate svoj krug prijatelja na facebook-u s kojima možda redovito komunicirate, a da su neki od njih i suprotnog spola. Zašto ne bi to mogao i vaš partner? I sami znate da iako vjerovatno imate mnogo ljudi u vašem profilu da niti s bilo kojim od njih niste bliski kao s vašim partnerom. Ti ljudi će možda ostaviti poruku na profilu vašeg partnera no u krajnjoj liniji vašem partneru ste prioritet vi, a ne ti ljudi.
Treće, nemojte prigovarati ili zahtjevati prekide prijateljstava ili raskid komunikacije s nekom osobom. Najčešća greška je upravo to: "Nemoj razgovarati s dečkima, a ja neću s curama!". Ovakav oblik ljubomore ukazuje na tešku posesivnost i takva veza se ne temelji na ispravnim osjećajima. Nikada partnera ne smijete ograničavati tj. stavljati ga pod stakleno zvono i birati mu s kime se smije družiti i dopisivati. Onda takva veza pomalo podsjeća na zatvor. Morate moći vjerovati svom partneru i riješiti se vlastite nesigurnosti. Da.. možda je lakše reći nego učiniti, no to je jedini ispravan put.
Problem socijalnih mreža je upravo taj što daju pristup prevelikom broju privatnih informacija. Kladim se da niti u stvarnom životu vaš partner ne zna sve vaše prijatelje, dok na facebook-u to sazna u roku odmah. I ne samo to, već i da li komunicirate pa vidjeti i javne poruke. Kada bi se takve stvari ograničile i kada bi kao i u stvarnom životu mogli odvojiti taj dio svijeta samo za sebe nikada ne bi niti bilo ovakvih problema s ljubomorom.
Gdje je sreća?
Mnogi ljudi tuguju jer su sami ali korijen sreće nije u zajednici već zapravo u nama samima...
U čemu je problem? Mnogi ljudi misle da je veza odgovor na sva njihova pitanja. Međutim, nije. Kad-tad u vezi će druga strana otkriti vaše problematične strane, i neće vas eventualno ostaviti zbog njih, već zbog toga jer niti vama samima nije dovoljno stalo da ih uklonite. Ukratko rečeno: KOLIKO JE TEBI STALO DO SEBE TOLIKO JE MENI STALO DO TEBE. Ovo je jedan nepisani zakon kojega jako treba biti svjestan, a dokaze za njega možete naći svugdje. Za primjer uzmimo zgodnog dečka. On neće uzeti u obzir razmatrati curu koja ne drži do sebe jer zna da neće znati držati niti do njega. Sasvim logično.
Poanta je da treba prvo poraditi na sebi. Vi ste sami odgovorni zašto izgledate tako kao što izgledate. Vi ste odgovorni zato što ste u životu odlučili raditi / ne-raditi na sebi i na određenim aspektima svoje osobnosti. Ukratko - vaš život je u vašim rukama... od samog početka. I najbolje od svega, to se na osobi prepozna.. Osobe koje prvo nađu sreću u sebi su zadovoljne sobom i sjaje samopouzdanjem... kao nekakva aura iznad glave koju potencijalni partneri vide.. te ih privlači. Iz istih razloga nije preporučljivo iz jedne veze odmah srljati u drugu.. jer vjerovatno niste dovoljno poradili na sebi da prebolite.. da nastavite.. a kad nestane početnog elana u vezi vratiti ćete se u prijašnje stanje nedovršene tuge.. i nerasčišćenih računa...
Stoga, ne tražite pogledom sreću u nekome drugome ukoliko je nemate u samom sebi. Takva "sreća" je tek kratkog vijeka.. Tek iluzija... Nauči prvo voljeti sebe i naći sreću u sebi pa ćeš tek onda znati kako to isto naći u drugima.
U čemu je problem? Mnogi ljudi misle da je veza odgovor na sva njihova pitanja. Međutim, nije. Kad-tad u vezi će druga strana otkriti vaše problematične strane, i neće vas eventualno ostaviti zbog njih, već zbog toga jer niti vama samima nije dovoljno stalo da ih uklonite. Ukratko rečeno: KOLIKO JE TEBI STALO DO SEBE TOLIKO JE MENI STALO DO TEBE. Ovo je jedan nepisani zakon kojega jako treba biti svjestan, a dokaze za njega možete naći svugdje. Za primjer uzmimo zgodnog dečka. On neće uzeti u obzir razmatrati curu koja ne drži do sebe jer zna da neće znati držati niti do njega. Sasvim logično.
Poanta je da treba prvo poraditi na sebi. Vi ste sami odgovorni zašto izgledate tako kao što izgledate. Vi ste odgovorni zato što ste u životu odlučili raditi / ne-raditi na sebi i na određenim aspektima svoje osobnosti. Ukratko - vaš život je u vašim rukama... od samog početka. I najbolje od svega, to se na osobi prepozna.. Osobe koje prvo nađu sreću u sebi su zadovoljne sobom i sjaje samopouzdanjem... kao nekakva aura iznad glave koju potencijalni partneri vide.. te ih privlači. Iz istih razloga nije preporučljivo iz jedne veze odmah srljati u drugu.. jer vjerovatno niste dovoljno poradili na sebi da prebolite.. da nastavite.. a kad nestane početnog elana u vezi vratiti ćete se u prijašnje stanje nedovršene tuge.. i nerasčišćenih računa...
Stoga, ne tražite pogledom sreću u nekome drugome ukoliko je nemate u samom sebi. Takva "sreća" je tek kratkog vijeka.. Tek iluzija... Nauči prvo voljeti sebe i naći sreću u sebi pa ćeš tek onda znati kako to isto naći u drugima.
ExYU - Reklame!!!
Evo nekih starih reklama na koje smo vjerujem već i zaboravili....u to vrijeme su bile pravi HIT!!!! Pa eto da ih se podsjetimo....ja sam kao mala uvijek ispred TV-a pjevušila te reklame :)) one su me uveseljavale...pa eto odlučila sam se prisjetit nekih od njih i podjelit ih s vama ;) Uživajte!!!! :D
Kako smo od heroja postali agresori?
Ante Gotovina i Mladen Markač danas su nepravomoćno optuženi na 24 i 18 godina zatvora. Po verziji tog "suda", Vojno Redarstvena akcija Oluja nije bila oslobađajuća akcija već zločinačka.
To je isto kao da kažete da smo mi bili agresori,da smo mi sijali smrt i teror vlasitom državom.
Ante Gotovina je žrtveno janje,ovo je pokazatelj velike Europe da su oni glavni, da oni kroje pavdu.
Ovo je šamar svim braniteljima,ovo je šamar cijelom narodu Republike Hrvatske,ovo je strahota i sramota za naše političare koji nisu učinili ništa da bi ta presuda bila oslobađajuća.
Zar je moralno i pošteno da se naše generale strpa u zatvor? Ljude koji su nam stvorili državu,koji su dali sve da bi mi sada živjeli u miru.
Što to znači??
Da smo trebali pustiti da nas gaze,da smo trebali dati im sve naše. Ne, mi smo se borili,naši ljudi su dali svoje živote za slobodu.
Toliko sam tužna,ogorčena,toliko mi je nevjerojatno da politika ima toliku moć nad sudbinom svih nas. Ovo je bilo političko suđenje,ovo je bila unaprijed donesena presuda. Netko je s visoka rekao-Oni moraju biti osuđeni. Netko se igra sa našim generalima. Netko sjedi u svojoj fotelji,netko tko nikada rata nije vidio, i kroji sudbinu i naših generala i naše države. Kako li se taj Ante Gotovina i taj Mladen Markač osjećaju?? To me strašno zanima.
Postoje snimke iz 1995.godine iz Knina gdje Ante Gotovina kudi svoje ljude,gdje im govori da mi nismo vandali, životinje. Da treba ratovati po pravilima rata,da treba sve biti čisto. Pa jesu li ti sudci gledali te snimke,jel oni razumiju kakav je to čovjek bio,koliko je srca i poštenja u tom čovjeku.
Sve protiv čega se borio sada ga je ščepalo,i urotilo se protiv njega, Prikazan je da je sve ono protiv čega se borio. Kao kriminalac,lopov...grozno.
Ovo je nepravomoćna presuda,nakon žalbe molim se da se kazna smanji,a u najboljem scenariju da ih puste.
A do onda naše misli su uz vas,mi znamo da ste nevini,i za nas ste heroji. Hvala vam!
To je isto kao da kažete da smo mi bili agresori,da smo mi sijali smrt i teror vlasitom državom.
Ante Gotovina je žrtveno janje,ovo je pokazatelj velike Europe da su oni glavni, da oni kroje pavdu.
Ovo je šamar svim braniteljima,ovo je šamar cijelom narodu Republike Hrvatske,ovo je strahota i sramota za naše političare koji nisu učinili ništa da bi ta presuda bila oslobađajuća.
Zar je moralno i pošteno da se naše generale strpa u zatvor? Ljude koji su nam stvorili državu,koji su dali sve da bi mi sada živjeli u miru.
Što to znači??
Da smo trebali pustiti da nas gaze,da smo trebali dati im sve naše. Ne, mi smo se borili,naši ljudi su dali svoje živote za slobodu.
Toliko sam tužna,ogorčena,toliko mi je nevjerojatno da politika ima toliku moć nad sudbinom svih nas. Ovo je bilo političko suđenje,ovo je bila unaprijed donesena presuda. Netko je s visoka rekao-Oni moraju biti osuđeni. Netko se igra sa našim generalima. Netko sjedi u svojoj fotelji,netko tko nikada rata nije vidio, i kroji sudbinu i naših generala i naše države. Kako li se taj Ante Gotovina i taj Mladen Markač osjećaju?? To me strašno zanima.
Postoje snimke iz 1995.godine iz Knina gdje Ante Gotovina kudi svoje ljude,gdje im govori da mi nismo vandali, životinje. Da treba ratovati po pravilima rata,da treba sve biti čisto. Pa jesu li ti sudci gledali te snimke,jel oni razumiju kakav je to čovjek bio,koliko je srca i poštenja u tom čovjeku.
Sve protiv čega se borio sada ga je ščepalo,i urotilo se protiv njega, Prikazan je da je sve ono protiv čega se borio. Kao kriminalac,lopov...grozno.
Ovo je nepravomoćna presuda,nakon žalbe molim se da se kazna smanji,a u najboljem scenariju da ih puste.
A do onda naše misli su uz vas,mi znamo da ste nevini,i za nas ste heroji. Hvala vam!
Hrvatski HEROJI...
Shorty
Nema više pravih heroja danas
Europa se stara o tom i motri na nas
Pa nas, ne znam zašto s drugima baca na vagu
Naši heroji svi redom završavaju u Haagu.
Ovo je pjesma za Blagu i Tenkovsko groblje,
Ovo je hvala za slobodu i što nismo roblje,
Nek ide u novine za Gotovine i Norce,
Ovo je moj način sjećanja na borce,
Što su činili, ginili da bi mogo disati
Ovo je tema o kojoj dugo želim pisati
Ovo je bol jer smo sjeli za stol Europe
S onom babom što joj ne znamo ni spol
Debelog sam dojma da nas šetaju na uzicu
Europa je šupak a mi bi silno u tu guzicu
Samo da nas stranci ne nazivaju balkanci,
Al će nas uvijek držat na distanci
...
Europa se stara o tom i motri na nas
Pa nas, ne znam zašto s drugima baca na vagu
Naši heroji svi redom završavaju u Haagu.
Ovo je pjesma za Blagu i Tenkovsko groblje,
Ovo je hvala za slobodu i što nismo roblje,
Nek ide u novine za Gotovine i Norce,
Ovo je moj način sjećanja na borce,
Što su činili, ginili da bi mogo disati
Ovo je tema o kojoj dugo želim pisati
Ovo je bol jer smo sjeli za stol Europe
S onom babom što joj ne znamo ni spol
Debelog sam dojma da nas šetaju na uzicu
Europa je šupak a mi bi silno u tu guzicu
Samo da nas stranci ne nazivaju balkanci,
Al će nas uvijek držat na distanci
...
Rat je došao i prošao i odnio svoje,
No ako niste, pogledajte križevi stoje.
Nek im je zemlja laka, smrt nikom nije divna
A mnogima je moja ''Dođi u Vinkovce'' himna
Vama sam samo seljak, dičim se duše proste
Ja bar znam ko sam, a vi dal znate ko ste?
No ako niste, pogledajte križevi stoje.
Nek im je zemlja laka, smrt nikom nije divna
A mnogima je moja ''Dođi u Vinkovce'' himna
Vama sam samo seljak, dičim se duše proste
Ja bar znam ko sam, a vi dal znate ko ste?
Hrvatski general ANTE GOTOVINA
-
Slike hrvatskog Knina 1995. nakon vojne akcije "OLUJA" - obrati pažnju na zgrade!!!
Pobjedonosna Oluja koja je pomela zlo!
A što je ovo?
- Pola milijuna projektila ispaljeno je na hrvatski Vukovar u tri mjeseca 1991... A to nije prekomjerno granatiranje?
- Nitko zato nije odgovarao!!!
- Nitko zato nije odgovarao!!!
| - Ruševine | - Progoni |
 |  |
- Samo u Vukovaru preko 1600 poginulih,
- Više od 3000 ranjenih,
- Materijalna šteta preko 9,5 milijardi kuna
- Više od 3000 ranjenih,
- Materijalna šteta preko 9,5 milijardi kuna
 |  |
Zlo se zove njihovim imenom
Bijeli križ opomenu šalje
putniče stani, ni koraka dalje
ovdje je palo golubova jato,
a bili su za dom bili samo zato...
putniče stani, ni koraka dalje
ovdje je palo golubova jato,
a bili su za dom bili samo zato...
 |  |
Pomoli se, onda dalje kreni
na ovom su mjestu pali golubovi bijeli
s ognjem pakla tu su se sreli
ostala su polomljena krila,
a bili su za dom, bili samo za to...
na ovom su mjestu pali golubovi bijeli
s ognjem pakla tu su se sreli
ostala su polomljena krila,
a bili su za dom, bili samo za to...
Zašto ne volim Haag?Zašto mi nije drag?
Zašto ne postoji opis koji bi bio blag?
Šta mislim o tom gradu baš u globalu?
Šta mislim o tom prekaljenom tribunalu?
Šta tek mislim o izdaji vlastitih ljudi?
Šta mislim to i kažem,a ti se usudi
Ima kod nas ljudi pametnih i poštenih
Zašto ne postoji opis koji bi bio blag?
Šta mislim o tom gradu baš u globalu?
Šta mislim o tom prekaljenom tribunalu?
Šta tek mislim o izdaji vlastitih ljudi?
Šta mislim to i kažem,a ti se usudi
Ima kod nas ljudi pametnih i poštenih
Moja Hrvatska izgleda ovako:
... i ovako, i takvu ju volim!
- EU bez Boga? - Ne, hvala!
- MMF kao zlatno tele, kojem se klanjate? - Ne, hvala!
- Nekima... - Hrvatska već vidje dosta raznih čuda, al ne nađe štrika za toliko Juda! A.G.M
- MMF kao zlatno tele, kojem se klanjate? - Ne, hvala!
- Nekima... - Hrvatska već vidje dosta raznih čuda, al ne nađe štrika za toliko Juda! A.G.M
- Onima kojima je domovina apstraktna, a dobivaju "udarne" termine na državnoj televiziji...
- "Domovina je dar Božiji, Bog mi je darovao Hrvatsku, u nju me pozvao, u njoj me stvorio i nju nosim u srcu"
- "Domovina je dar Božiji, Bog mi je darovao Hrvatsku, u nju me pozvao, u njoj me stvorio i nju nosim u srcu"
Neka ti se dogodi Hrvatska!
- Neka ti se dogodi iskrena i poštena Hrvatska.
Jer Hrvatska je nastala u žrtvi branitelja i molitvi vjernika.
A Gotovina, Markač, Kordić i svi drugi nose križ cijelog hrvatskog naroda.
Oni su u srcu i duši slobodni. Puno slobodniji nego oni na slobodi.
Jer Hrvatska je nastala u žrtvi branitelja i molitvi vjernika.
A Gotovina, Markač, Kordić i svi drugi nose križ cijelog hrvatskog naroda.
Oni su u srcu i duši slobodni. Puno slobodniji nego oni na slobodi.
I na kraju moje želje za moju Domovinu kroz poruke Ivana Pavla II
- "Budite narod nade, budite narod koji moli, budite narod koji vjeruje u Riječ koju nam je dao Bog",
poručio je Ivan Pavao II u Rijeci, dok je u Zadru istaknuo:"Posebno hvala tebi, ljubljeni puče hrvatski, koji si me
danonočno dočekivao raširenih ruku i otvorena srca".
Svoj treći pohod zaključio je rječima: "Draga Hrvatska neka te Bog blagoslovi".
- I neka tako bude!
poručio je Ivan Pavao II u Rijeci, dok je u Zadru istaknuo:"Posebno hvala tebi, ljubljeni puče hrvatski, koji si me
danonočno dočekivao raširenih ruku i otvorena srca".
Svoj treći pohod zaključio je rječima: "Draga Hrvatska neka te Bog blagoslovi".
- I neka tako bude!
Pretplati se na:
Postovi (Atom)