Raj i pakao postoje.
I ne čekaju nas nakon smrti.
Postoje ovdje, za našeg života, u nama. Mi biramo hoćemo li od našeg života napraviti raj ili pakao.
Kako od svog života napraviti pakao? Jednostavno. Zapustite svoj život. Zabijte glavu u pijesak i nemojte gledati sitnu prašinu sazdanu od zrnaca jala, mržnje, sitne ljudske gluposti, netolerancije, zavisti... koja se nakuplja po vašoj duši. Pravite kompromise koji trajno oštećuju vašu radost. Vjerujte da je vaš život u rukama drugih. Vjerujte da je vaš život u Božjim rukama i da vi nemate ništa s tim. Vodite računa o svojim sebičnim trenutnim potrebama, ali nikada nemojte sjesti i razmisliti što vas čini sretnim. Vjerujte da za vaše bližnje, muža, ženu, djecu... znate što im treba bolje od njih samih.
Nakon nekoliko godina zapuštanja vidjet ćete kako beznadežno klizite ka devetom krugu. Ako ste imali i najmanju kontrolu nad time što se u vašem životu događa, više je nećete imati. Vaši unutrašnji vragovi mučit će vas osjećajem krivice ili nepravde koja vam je učinjena, osjećat ćete njihove noževe kako vam paraju utrobu svaki dan. I još nešto: Bit ćete na Tantalovim mukama, okruženi ljudima, a žedni ljudske topline i ljubavi. Bit ćete sami, beskrajno sami.
Kako to izbjeći, kako živjeti u raju? Teško, ali isplati se. Naučite voljeti sebe, naučite da voljeti sebe znači i voljeti druge ljude, a ne biti sebičan. Naučite da možete ili voljeti sve ljude ili ne voljeti nikoga, sredine nema. Živite u skladu sa svojom savješću, upoznajte sebe i svoje potrebe, zadovoljite ih i tražite od drugih da ih zadovolje. Ne zamjerajte ljudima ako to ne čine, to je njihovo pravo, a vaš je izbor hoćete li biti s njima ili s nekim drugim ljudima koji su spremni voditi računa o vama. Slušajte svoje bližnje, slušajte što im treba i ne sprečavajte ih da ono što im treba i nađu, u vama ili u drugima. Davajte bez odricanja.
Ovo funkcionira. I nikada nije kasno da svojoj duši izgradimo raj.
Ljubav i sloboda
Je li moguće voljeti i živjeti slobodno? Zašto mnogi ljudi osjećaju vezu i brak kao suprotnost slobodi? Zašto imaju osjećaj da u trajnu vezu mogu ući samo ako se odreknu slobode?
Jednom je jedna žena, nakon prekida dugogodišnje veze rekla: "Sada konačno mogu raditi što želim."
Zašto to nije mogla u vezi? Zašto netko pristaje živjeti sputano?
U našoj je kulturi široko rasprostranjen mit o obavezi prilagođavanja. Kad ulaziš u ozbiljnu vezu, brak, moraš se prilagoditi, raditi kompromise. Interesantno je da dvije cimerice ili dva cimera mogu godinama živjeti u istom prostoru a da uopće ne razmišljaju o nekim kompromisima ili to rade nesvjesno i usput, a za bračni par se podrazumijeva da su kompromisi nužni i odmah se mjeri koliko je tko spreman na kompromise. Zašto je to tako?
Zato što cimeri znaju da ne moraju živjeti zajedno, da se mogu razići ako si ne pašu, a bračni par je odgojem uvjeravan i uvjeren da njihova veza mora biti doživotna. Stav o doživotnosti veze uvodi nužnost postojanja kompromisa kako bi se osigurala "pravednost" veze.
No, kompromis nužno znači da netko (najčešće oboje) radi ono što ne želi (ili ne radi ono što želi). I tu počinje ograničavanje slobode. Naizgled sitni kompromisi koje prvih godina veze ili braka lako podnosimo s godinama se nagomilaju u teško breme koje nas pritišće i guši. Svaka od tih sitnica naoko je nevažna i ako je nekome ispričate reći će da cjepidlačite, ali sve zajedno život dovodi ponekad do granica podnošljivosti.
Kako to izbjeći? Tako da ukinete kompromise kao nužnost u vezi i ideju da veza mora doživotno trajati. Umjesto da činite kompromise, naučite biti tolerantni prema tuđim željama i potrebama i zahtijevajte istu toleranciju prema vama. Nemojte se prerano umoriti od traženja osobe koja će vam odgovarati i budite spremni njegovati odnos, a ne vezu, tj. prekinuti vezu koja vas sputava. I nemojte očekivati od okoline da zadovoljava vaše potrebe. Zadovoljite ih sami, za vašu sreću nitko nije odgovoran, osim vas samih.
Da biste mogli voljeti i biti slobodni morate moći:
- Tražiti ono što vam treba, ali ne biti povrijeđeni ako to ne dobijete
- Dati ono što se od vas traži, ali samo ako to zaista želite
Jednom je jedna žena, nakon prekida dugogodišnje veze rekla: "Sada konačno mogu raditi što želim."
Zašto to nije mogla u vezi? Zašto netko pristaje živjeti sputano?
U našoj je kulturi široko rasprostranjen mit o obavezi prilagođavanja. Kad ulaziš u ozbiljnu vezu, brak, moraš se prilagoditi, raditi kompromise. Interesantno je da dvije cimerice ili dva cimera mogu godinama živjeti u istom prostoru a da uopće ne razmišljaju o nekim kompromisima ili to rade nesvjesno i usput, a za bračni par se podrazumijeva da su kompromisi nužni i odmah se mjeri koliko je tko spreman na kompromise. Zašto je to tako?
Zato što cimeri znaju da ne moraju živjeti zajedno, da se mogu razići ako si ne pašu, a bračni par je odgojem uvjeravan i uvjeren da njihova veza mora biti doživotna. Stav o doživotnosti veze uvodi nužnost postojanja kompromisa kako bi se osigurala "pravednost" veze.
No, kompromis nužno znači da netko (najčešće oboje) radi ono što ne želi (ili ne radi ono što želi). I tu počinje ograničavanje slobode. Naizgled sitni kompromisi koje prvih godina veze ili braka lako podnosimo s godinama se nagomilaju u teško breme koje nas pritišće i guši. Svaka od tih sitnica naoko je nevažna i ako je nekome ispričate reći će da cjepidlačite, ali sve zajedno život dovodi ponekad do granica podnošljivosti.
Kako to izbjeći? Tako da ukinete kompromise kao nužnost u vezi i ideju da veza mora doživotno trajati. Umjesto da činite kompromise, naučite biti tolerantni prema tuđim željama i potrebama i zahtijevajte istu toleranciju prema vama. Nemojte se prerano umoriti od traženja osobe koja će vam odgovarati i budite spremni njegovati odnos, a ne vezu, tj. prekinuti vezu koja vas sputava. I nemojte očekivati od okoline da zadovoljava vaše potrebe. Zadovoljite ih sami, za vašu sreću nitko nije odgovoran, osim vas samih.
Da biste mogli voljeti i biti slobodni morate moći:
- Tražiti ono što vam treba, ali ne biti povrijeđeni ako to ne dobijete
- Dati ono što se od vas traži, ali samo ako to zaista želite
Ljubomora
Jeste li ljubomorni?
Koliko su vam puta, kad ste skrušeno priznali da osjećate ljubomoru, rekli da se morate osloboditi tog atavizma, da je to posesivnost, nepoželjan osjećaj? Jesu li vam objašnjavali da živite u 21. stoljeću u kojem se očekujete da poštujete tuđu slobodu i pravo izbora?
Ne valja, nikako ne valja potcjenjivati ljubomoru ili omalovažavati ljude koji su ljubomorni. Ljubomora je osjećaj koji prirodno postoji u nama i nije svojstven samo ljudima, već i drugim višim kralježnjacima, sisavcima, pticama... dakle, ljubomora je nešto što se samo djelimično kontrolira razumom, a ukorijenjena je duboko u podsvijest.
U osnovi je ljubomore nesigurnost, bojazan da ćemo izgubiti osobu koju volimo na način da će otići od nas, odlučiti se za nekog drugog partnera. Povezanost između ljubomore i samosvijesti postoji, jer što nam je veći osjećaj sigurnosti da vrijedimo, manju opasnost vidimo u okolini da će nam netko preuzeti partnera, pa je manje razloga za ljubomoru.
Međutim, to nije cijela istina. Na povećanje i smanjenje lubomore jako utječe i ponašanje partnera. Ako je partner nezrela i nesigurna osoba kojoj je svakodnevno potrebno nekakvo dokazivanje ljubavi, možda će taj dokaz pokušati pronaći u izazivanju ljubomore... i to je često, vrlo često ponašanje. Koketiranje s okolinom bez pravog motiva, ali s osjećajem ugode i uzbuđenosti jer smo nekoga zainteresirali, a s druge strane naš partner ludi za nama i vidimo da mu nešto značimo...
Svatko ima neku granicu ljubomore. Lako je reći da je ljubomora posesivnost ako nemate partnera koji će pred vašim očima koketirati s nepoznatim dečkima/curama na tulumu, uvijek na onoj granici da vam može reći: "Pa šta šiziš, dečko/cura je samo ljubazan/a..."
Ljubomora jednog partnera u vezi problem je oba partnera i najbolje je se "liječi" ako oba partnera sudjeluju u tom "liječenju". No, ako jedan partner uživa u izazivanju ljubomore kod onog drugog i time se hrani, onda je svako "liječenje" uzaludno.
Koliko su vam puta, kad ste skrušeno priznali da osjećate ljubomoru, rekli da se morate osloboditi tog atavizma, da je to posesivnost, nepoželjan osjećaj? Jesu li vam objašnjavali da živite u 21. stoljeću u kojem se očekujete da poštujete tuđu slobodu i pravo izbora?
Ne valja, nikako ne valja potcjenjivati ljubomoru ili omalovažavati ljude koji su ljubomorni. Ljubomora je osjećaj koji prirodno postoji u nama i nije svojstven samo ljudima, već i drugim višim kralježnjacima, sisavcima, pticama... dakle, ljubomora je nešto što se samo djelimično kontrolira razumom, a ukorijenjena je duboko u podsvijest.
U osnovi je ljubomore nesigurnost, bojazan da ćemo izgubiti osobu koju volimo na način da će otići od nas, odlučiti se za nekog drugog partnera. Povezanost između ljubomore i samosvijesti postoji, jer što nam je veći osjećaj sigurnosti da vrijedimo, manju opasnost vidimo u okolini da će nam netko preuzeti partnera, pa je manje razloga za ljubomoru.
Međutim, to nije cijela istina. Na povećanje i smanjenje lubomore jako utječe i ponašanje partnera. Ako je partner nezrela i nesigurna osoba kojoj je svakodnevno potrebno nekakvo dokazivanje ljubavi, možda će taj dokaz pokušati pronaći u izazivanju ljubomore... i to je često, vrlo često ponašanje. Koketiranje s okolinom bez pravog motiva, ali s osjećajem ugode i uzbuđenosti jer smo nekoga zainteresirali, a s druge strane naš partner ludi za nama i vidimo da mu nešto značimo...
Svatko ima neku granicu ljubomore. Lako je reći da je ljubomora posesivnost ako nemate partnera koji će pred vašim očima koketirati s nepoznatim dečkima/curama na tulumu, uvijek na onoj granici da vam može reći: "Pa šta šiziš, dečko/cura je samo ljubazan/a..."
Ljubomora jednog partnera u vezi problem je oba partnera i najbolje je se "liječi" ako oba partnera sudjeluju u tom "liječenju". No, ako jedan partner uživa u izazivanju ljubomore kod onog drugog i time se hrani, onda je svako "liječenje" uzaludno.
Planiranje života
Planirate li vlastiti život ili živite od danas do sutra? Znate li kamo ide svaka vaša teško zarađena kuna ili trošite dok ima, a poslije... već će biti nekako? Živite li jedan dan kao car, a drugi kao prosjak ili imate ušteđevinu za crne dane?
Postoje ljudi koji su u stanju jednom mišlju sagledati cijeli život. U dvadesetpetoj štede za mirovinu. Ništa ne prepuštaju slučaju, imaju barem tri crna fonda, stan im je osiguran od požara i provale, uvijek imaju novce za svoje potrebe. Jer su i te potrebe pažljivo isplanirali. Ti su ljudi ponosni na svoj isplanirani život i mogu razumijeti sebi slične, ljude koji znaju kako pametno živjeti.
Postoje i ljudi koji o budućnosti govore u treminima "mjesec, dva, tri i puno". Ljudi koji će jednakom brzinom trošiti mjesečni minimalac i dobitak na lutriji. Planiranje je za njih bespotrebno ograničavanje vlastitih želja i potreba, jer... tko zna što nas sutra čeka? Ti ljudi znaju kako uživati u životu... samo kada imaju čime uživati. A kad naiđu crni dani, stisnu zube i prolaze kroz njih, jer znaju da iza svake kiše uvijek nanovo grane Sunce.
Većina ljudi naginje jednom od ova dva pristupa i ne razumije onaj drugi. Planeri su uvjereni da žive pametno, mirno i spokojno jer predviđaju što će se dogoditi i uspješno upravljaju svojim životima. Za to često nesvjesno žrtvuju fleksibilnost i užitak u malim stvarima. Sretni su ako žive u blagostanju, miru i spokoju.
Oni drugi ne mogu zamisliti vlastiti život u okovima strategija i planova. Vjeruju da žive život punim plućima i da samo tako ima smisla potrošiti ovih par kratkih desetljeća na ovome svijetu. Sretni su ako žive u uzbuđenju i pod adrenalinom.
Postoje ljudi koji su u stanju jednom mišlju sagledati cijeli život. U dvadesetpetoj štede za mirovinu. Ništa ne prepuštaju slučaju, imaju barem tri crna fonda, stan im je osiguran od požara i provale, uvijek imaju novce za svoje potrebe. Jer su i te potrebe pažljivo isplanirali. Ti su ljudi ponosni na svoj isplanirani život i mogu razumijeti sebi slične, ljude koji znaju kako pametno živjeti.
Postoje i ljudi koji o budućnosti govore u treminima "mjesec, dva, tri i puno". Ljudi koji će jednakom brzinom trošiti mjesečni minimalac i dobitak na lutriji. Planiranje je za njih bespotrebno ograničavanje vlastitih želja i potreba, jer... tko zna što nas sutra čeka? Ti ljudi znaju kako uživati u životu... samo kada imaju čime uživati. A kad naiđu crni dani, stisnu zube i prolaze kroz njih, jer znaju da iza svake kiše uvijek nanovo grane Sunce.
Većina ljudi naginje jednom od ova dva pristupa i ne razumije onaj drugi. Planeri su uvjereni da žive pametno, mirno i spokojno jer predviđaju što će se dogoditi i uspješno upravljaju svojim životima. Za to često nesvjesno žrtvuju fleksibilnost i užitak u malim stvarima. Sretni su ako žive u blagostanju, miru i spokoju.
Oni drugi ne mogu zamisliti vlastiti život u okovima strategija i planova. Vjeruju da žive život punim plućima i da samo tako ima smisla potrošiti ovih par kratkih desetljeća na ovome svijetu. Sretni su ako žive u uzbuđenju i pod adrenalinom.
Sebičnost i ljubav prema sebi
Ljudi često ne razlikuju sebičnost od ljubavi prema sebi. Razlog tome je odgoj u kulturi i društvu u kojem živimo, a koje ne trpi osobe koje vole sebe, jer su takve manje podložne manipulaciji. Čovjek koji voli sebe ne ide u rat, ne radi za malu plaću i ne ostaje u braku koji ga ne zadovoljava, a to društvu u cjelini nije poželjno. Zbog toga se u sve nas nastoji ugraditi osjećaj krivice pri pomisli da želimo štititi sebe i svoje interese.
Od djetinjstva nas se upućuje da moramo misliti na mamu, tatu, brata, sestru... da je sebično tražiti nešto za sebe, da je u gostima nepristojno uzeti puno hrane u tanjur čak i ako smo gladni i ako hrane ima dovoljno za sve... Junaci u knjigama i filovima su oni koji u ime sreće drugih žrtvuju vlastite živote.
Ljubav prema sebi izjednačava se sa sebičnošću, s niskim porivom da zadovoljimo vlastitu potrebu za užitkom ne vodeći računa o okolini, o potrebama drugih ljudi. Nitko nam ne objašnjava da ljubav prema sebi isključuje sebičnost, a uključuje suradnju s drugima, jer je to u našm interesu, ne samo materijalnom, već u svakom smislu.
Čovjek je društveno biće i sreću može ostvariti jedino suradnjom s okolinom, a ne borbom protiv nje. Ljubav prema sebi znači da će od okoline jasno tražiti da vodi računa o njegovim potrebama, kao što će i on voditi računa o njihovim potrebama. Čovjek koji voli sebe voljet će samo one koji vode računa o njemu i ne zanemaruju i potcjenjuju njegove fizičke, egzistencijalne, emotivne ili bilo koje druge potrebe. Zato su ljubav prema sebi i ljubav prema drugima usko povezani.
Onaj tko ne voli sebe ne voli ni druge i sebičan je. Ponekad je ta sebičnost otvorena i vidljiva na prvi pogled, a ponekad je podmuklo prikrivena u velikoj Žrtvi koja postoji samo zato da bi se na drugoj strani naplatila velikom Optužbom.
Od djetinjstva nas se upućuje da moramo misliti na mamu, tatu, brata, sestru... da je sebično tražiti nešto za sebe, da je u gostima nepristojno uzeti puno hrane u tanjur čak i ako smo gladni i ako hrane ima dovoljno za sve... Junaci u knjigama i filovima su oni koji u ime sreće drugih žrtvuju vlastite živote.
Ljubav prema sebi izjednačava se sa sebičnošću, s niskim porivom da zadovoljimo vlastitu potrebu za užitkom ne vodeći računa o okolini, o potrebama drugih ljudi. Nitko nam ne objašnjava da ljubav prema sebi isključuje sebičnost, a uključuje suradnju s drugima, jer je to u našm interesu, ne samo materijalnom, već u svakom smislu.
Čovjek je društveno biće i sreću može ostvariti jedino suradnjom s okolinom, a ne borbom protiv nje. Ljubav prema sebi znači da će od okoline jasno tražiti da vodi računa o njegovim potrebama, kao što će i on voditi računa o njihovim potrebama. Čovjek koji voli sebe voljet će samo one koji vode računa o njemu i ne zanemaruju i potcjenjuju njegove fizičke, egzistencijalne, emotivne ili bilo koje druge potrebe. Zato su ljubav prema sebi i ljubav prema drugima usko povezani.
Onaj tko ne voli sebe ne voli ni druge i sebičan je. Ponekad je ta sebičnost otvorena i vidljiva na prvi pogled, a ponekad je podmuklo prikrivena u velikoj Žrtvi koja postoji samo zato da bi se na drugoj strani naplatila velikom Optužbom.
◦ Seksualno Stajaliste
Opet mi se mota po glavi, iskreno nije ni prestalo. Dali je do nedostatka, ili sam samo pukla kao kokica… Ali seks jos dugo nece mi biti tabu-tema!
Kad je seks u pitanju, zene ponekad kompliciraju stvari. Na zalost, priznajem i ja sam jedna od njih (ali si ne mozemo pomoci). Previse razmisljamo, sramimo (iako ne svaka) se reci sto zelimo i ponekad mislimo da svi drugi imaju bolji seks od nas. No nije sve tako crno. Zasto bi bas mi imali najgori seks. Svakog muce njihove musice. Naime, muskarci rijetko primjecuju detalje kao mi, rado prihvacaju nove ideje i sigurno ce se vrlo rado potruditi da imamo odlican seks.
Kada muskarce opali koktel uzburkanih hormona oni jednostavno ne primjecuju nase mane. Zaboravimo i mi na brige i svoje sitne nedostatke (iako vise izmisljene nego stvarne) i zabavimo se koliko god mozemo.
Seks na toplom, ugodnom i mekanom mjestu je podcijenjen.
Mi mislimo samo da bi trebali zeljeti seks na kuhinjskom stolu, u dizalu, WC-u. Ne opterecujmo se time. Seks u ugodnom krevetu u kojem mozete raditi razne akrobacije je podcijenjen. Zasto ne bismo uzivali u mirisnim i toplim plahtama kao i mekanim jastucima koji frcaju na sve strane?
Treba ponekada planirati.
Spontano je precijenjeno. Isplanirajmo uzitak. Kupimo seksi donje rublje i docekajmo ga nauljeni, ljigavi, pozeljni sa rasirenim nogama… da, da nogama ne rukama.
Ne, nemaju svi drugi bolji seks od nas.
Nitko nam ne moze reci koliko seksa tjedno ili mjesecno je normalno. Zapitajmo se dali je potrebna svakodnevna briga o tome. Ako nam nedostaje seksa, zavedimo ga ili recimo mu jednostavno to, a nemojmo jadikovati i misliti da sigurno svi drugi vise uzivaju od nas ili su bolji i napredniji u bilo cemu.
Necemo se sramiti zatraziti ono sto zelimo.
Hrabro cemo reci partneru svoje zelje i ne sramimo se svojih potreba. Vjerojatno ce ih on sa zadovoljstvom ispuniti.
Sto se vise seksamo, vise cemo i znati zeliti
Jednostavno je. Slatke uspomene koje su se upravo stvorile cine da ih zelimo opet ponoviti. Vrijedi i obratno. Ako nesto dugo ne radimo, zaboravimo kako je dobro. Seks nije voznja bicklom, ali isto tako se ne moze zaboraviti kako seksati.
Briga hocemo li dozivjeti orgazam najbolji nacin da ga ne dozivimo. Zato bez briga i pameti…
Kada stalno mislimo na to kako se moramo koncentrirati da bismo dozivjeli orgazam, ili razmisljamo sto nije u redu s nama, najgori su slucaji tek tada ce biti mala vjerojatnost da cemo uspjeti doživjeti orgazam. Fokusirajmo se na dodire i prestanimo razmisljati. Vrijeme je da se prepustimo uzitku koji nam se moze pruziti kada god pozelimo.
Pojacajmo sami svoje zadovoljstvo
Zasto ne bismo tijekom seksa dodirivali se i tako osigurali orgazam. Nas partner sigurno nece imati nicta protiv, a vjerojatno ce se i sam dodatno uzbuditi.
Ponekad smo jednostavno iscrpljeni kao i nase tijelo. Koje tada treba jednostavno malo mirnog sna. A to bi naravno trebao razumjeti i nas partner, koji u vecini slucajeva tada koristi fore tipa: Zenu uvijek ili boli glava ili su umorne kada se treba seksati. Ne muskarci ludonje jedne, mi stvarno znamo biti umorne i bolne kao i vi sami. Potrebno je samo malo vaseg razuma i tada bi seks mozda iduci put bio jos bolji nego planirano i ocekivano.
Ako smo preumorni i jednostavno zelimo spavati, to ne znaci da s nasom vezom nesto nije u redu. Svi imaju takvih razdoblja. Neko od njih malo cesce, pa sto onda. Nije svaciji organizam isti. Ne zamjerajmo si radi toga. Proci ce.
Budemo li cekali da nas preplavi neobuzdana strast, mogli bismo se i nacekati. Odlucimo se da cemo mu sada strgati odjecu i imati divlji seks. Nasa odluka i sama akcija ce ozivjeti strast.
Kad je seks u pitanju, zene ponekad kompliciraju stvari. Na zalost, priznajem i ja sam jedna od njih (ali si ne mozemo pomoci). Previse razmisljamo, sramimo (iako ne svaka) se reci sto zelimo i ponekad mislimo da svi drugi imaju bolji seks od nas. No nije sve tako crno. Zasto bi bas mi imali najgori seks. Svakog muce njihove musice. Naime, muskarci rijetko primjecuju detalje kao mi, rado prihvacaju nove ideje i sigurno ce se vrlo rado potruditi da imamo odlican seks.
Kada muskarce opali koktel uzburkanih hormona oni jednostavno ne primjecuju nase mane. Zaboravimo i mi na brige i svoje sitne nedostatke (iako vise izmisljene nego stvarne) i zabavimo se koliko god mozemo.
Seks na toplom, ugodnom i mekanom mjestu je podcijenjen.
Mi mislimo samo da bi trebali zeljeti seks na kuhinjskom stolu, u dizalu, WC-u. Ne opterecujmo se time. Seks u ugodnom krevetu u kojem mozete raditi razne akrobacije je podcijenjen. Zasto ne bismo uzivali u mirisnim i toplim plahtama kao i mekanim jastucima koji frcaju na sve strane?
Treba ponekada planirati.
Spontano je precijenjeno. Isplanirajmo uzitak. Kupimo seksi donje rublje i docekajmo ga nauljeni, ljigavi, pozeljni sa rasirenim nogama… da, da nogama ne rukama.
Ne, nemaju svi drugi bolji seks od nas.
Nitko nam ne moze reci koliko seksa tjedno ili mjesecno je normalno. Zapitajmo se dali je potrebna svakodnevna briga o tome. Ako nam nedostaje seksa, zavedimo ga ili recimo mu jednostavno to, a nemojmo jadikovati i misliti da sigurno svi drugi vise uzivaju od nas ili su bolji i napredniji u bilo cemu.
Necemo se sramiti zatraziti ono sto zelimo.
Hrabro cemo reci partneru svoje zelje i ne sramimo se svojih potreba. Vjerojatno ce ih on sa zadovoljstvom ispuniti.
Sto se vise seksamo, vise cemo i znati zeliti
Jednostavno je. Slatke uspomene koje su se upravo stvorile cine da ih zelimo opet ponoviti. Vrijedi i obratno. Ako nesto dugo ne radimo, zaboravimo kako je dobro. Seks nije voznja bicklom, ali isto tako se ne moze zaboraviti kako seksati.
Briga hocemo li dozivjeti orgazam najbolji nacin da ga ne dozivimo. Zato bez briga i pameti…
Kada stalno mislimo na to kako se moramo koncentrirati da bismo dozivjeli orgazam, ili razmisljamo sto nije u redu s nama, najgori su slucaji tek tada ce biti mala vjerojatnost da cemo uspjeti doživjeti orgazam. Fokusirajmo se na dodire i prestanimo razmisljati. Vrijeme je da se prepustimo uzitku koji nam se moze pruziti kada god pozelimo.
Pojacajmo sami svoje zadovoljstvo
Zasto ne bismo tijekom seksa dodirivali se i tako osigurali orgazam. Nas partner sigurno nece imati nicta protiv, a vjerojatno ce se i sam dodatno uzbuditi.
Ponekad smo jednostavno iscrpljeni kao i nase tijelo. Koje tada treba jednostavno malo mirnog sna. A to bi naravno trebao razumjeti i nas partner, koji u vecini slucajeva tada koristi fore tipa: Zenu uvijek ili boli glava ili su umorne kada se treba seksati. Ne muskarci ludonje jedne, mi stvarno znamo biti umorne i bolne kao i vi sami. Potrebno je samo malo vaseg razuma i tada bi seks mozda iduci put bio jos bolji nego planirano i ocekivano.
Ako smo preumorni i jednostavno zelimo spavati, to ne znaci da s nasom vezom nesto nije u redu. Svi imaju takvih razdoblja. Neko od njih malo cesce, pa sto onda. Nije svaciji organizam isti. Ne zamjerajmo si radi toga. Proci ce.
Budemo li cekali da nas preplavi neobuzdana strast, mogli bismo se i nacekati. Odlucimo se da cemo mu sada strgati odjecu i imati divlji seks. Nasa odluka i sama akcija ce ozivjeti strast.
Svi trebamo trenutke za sebe
Svi zele nesto od nas. Djeca, klijenti, roditelji. Stoga predahnimo malo. Prije nego sto od iscrpljene poslovne zene postanemo seks bozica trebamo nesto uciniti i za sebe. Ne moramo bas odmah s vrata krenuti u spavacu sobu. Priustimo si opustajucu kupku ili finu klopu. Nakon toga moglo bi biti prave akcije. I naravno najbolja i najdjelotvornija dijeta za skidanje suvisnih kila.
'Doggie style' moze biti jako zabavan
Mozda se nekima ovaj seks ne svida jednostavno zbog naziva. Zasto ga ne biste nazvali seks bez ruku, ili seks odostraga. Ne morate vi uvijek imati kontrolu, prepustite je malo dragome.
Svaki oblik zenske vagine je normalan (al sam pristojna)
Mozda vam se cini da su vam stidne usne premale, prevelike, pretamne… Ne uzbudujte se, sve je to normalno.
Seks pomagala su nasi «prijatelji»
Vibratori, razne igracke od perja, jastuci raznih oblika stvoreni su da zabave ili u krajnjem slucaju da nas njihovi cudni oblici nasmiju.
Masturbiranje nije samo za to tu kako bi se radilo za vrijeme kada nema seksa
Samozadovoljavanje je zabavno, a ucestali orgazmi ucinit ce samo da ih zelimo jos. I partner ce sigurno imati koristi u to sam uvjerena.
Seks je nacin na koji on pokazuje ljubav
Zene se moraju osjecati ugodno i voljeno da bi htjele seks, muskarci se moraju seksati da bi postigli te ugodne i ljubavne osjecaje (na zalost). Mi im to zamjeramo, znam. Kao i oni imamo i mi tih glupih sitnica koje iritiraju. A to je jedna od njih. Mnogi muskarci ne znaju kako komunicirati i seks je jedan od nacina na koji mogu izraziti emocije. Zene sjetite se toga iduci put kada on pozeli seks pomirenja. To je njegov njegov nacin (on ne zna drukcije), odnosno mirovna ponuda.
Dok dodete iz kupaonice on ce hrkati
Da bi doslo do ejakulacije, aktivira se jako puno misica. Nakon seksa otpustaju se hormoni koji nas odvlace u svijet snova, misici se opustaju i muskarci si jednostavno ne mogu pomoci (jadnici). Zato, nemojmo mu zamjeriti ako on zavrsi u carstvu snova, a mi smo samo skoknuli piskiti.
Seks je bolji s godinama
Mozda je stvar u praksi, iskustvu i partneru, no buducnost sigurno izgleda svjetlija. I naravno s vise zadovoljstva.
Svi zele nesto od nas. Djeca, klijenti, roditelji. Stoga predahnimo malo. Prije nego sto od iscrpljene poslovne zene postanemo seks bozica trebamo nesto uciniti i za sebe. Ne moramo bas odmah s vrata krenuti u spavacu sobu. Priustimo si opustajucu kupku ili finu klopu. Nakon toga moglo bi biti prave akcije. I naravno najbolja i najdjelotvornija dijeta za skidanje suvisnih kila.
'Doggie style' moze biti jako zabavan
Mozda se nekima ovaj seks ne svida jednostavno zbog naziva. Zasto ga ne biste nazvali seks bez ruku, ili seks odostraga. Ne morate vi uvijek imati kontrolu, prepustite je malo dragome.
Svaki oblik zenske vagine je normalan (al sam pristojna)
Mozda vam se cini da su vam stidne usne premale, prevelike, pretamne… Ne uzbudujte se, sve je to normalno.
Seks pomagala su nasi «prijatelji»
Vibratori, razne igracke od perja, jastuci raznih oblika stvoreni su da zabave ili u krajnjem slucaju da nas njihovi cudni oblici nasmiju.
Masturbiranje nije samo za to tu kako bi se radilo za vrijeme kada nema seksa
Samozadovoljavanje je zabavno, a ucestali orgazmi ucinit ce samo da ih zelimo jos. I partner ce sigurno imati koristi u to sam uvjerena.
Seks je nacin na koji on pokazuje ljubav
Zene se moraju osjecati ugodno i voljeno da bi htjele seks, muskarci se moraju seksati da bi postigli te ugodne i ljubavne osjecaje (na zalost). Mi im to zamjeramo, znam. Kao i oni imamo i mi tih glupih sitnica koje iritiraju. A to je jedna od njih. Mnogi muskarci ne znaju kako komunicirati i seks je jedan od nacina na koji mogu izraziti emocije. Zene sjetite se toga iduci put kada on pozeli seks pomirenja. To je njegov njegov nacin (on ne zna drukcije), odnosno mirovna ponuda.
Dok dodete iz kupaonice on ce hrkati
Da bi doslo do ejakulacije, aktivira se jako puno misica. Nakon seksa otpustaju se hormoni koji nas odvlace u svijet snova, misici se opustaju i muskarci si jednostavno ne mogu pomoci (jadnici). Zato, nemojmo mu zamjeriti ako on zavrsi u carstvu snova, a mi smo samo skoknuli piskiti.
Seks je bolji s godinama
Mozda je stvar u praksi, iskustvu i partneru, no buducnost sigurno izgleda svjetlija. I naravno s vise zadovoljstva.
◦ Uvod U "Moju" Prazninu
Mlada sam, puna zivota.
Pitanje je. Dali sam zadovoljna?! Hmmm...moglo bi se reci, da mi zivotna snaga zudi za necim vise od ponudenog za sada. Kada sklopim oci i pomislim na to da bih mogla biti ili postati sve sto pozelim, ali treba u to vjerovati. Ljudi pricaju …samo treba vremena. Eee… tada ce mi uspjeti?! Dali da se zadovoljim sa rijecima, samo hrabro naprijed? Ili heh... "idemo dalje"? Eh, tu bi se ja dobrovoljno javila i protestirala. Nosila ulicama razne transparente te na sav glas vikala «stop izmisljanju i zavaravanju». Imala sam i imam cilj. Ali oduvijek sam znala, da su to samo moje puste zelje, neostvareni snovi...ne preboljeni i ne zakljuceni zivot djeteta.
Na svaki tren i svaku situaciju trebam biti spremna. Dali mi to daje i za pravo da krsim zakone?! Da gazim druge oko sebe, kako bi dosla na svoje "Ja" i odredeni meni zakazani cilj. Zivot nam pruza prevelike rizike za takvo dirigiranje njime. Ali tko nije u stanju riskirati nece ni profitirati…koliko god to beznadno zvucilo. Nema onih stvari koji nas usrecuju niti dozivljaja na koje se ponosimo bez imalo truda ili nekih posljedica. No bez obzira na to... mi ih se rado sjecamo i uvijek cemo se sjetiti gomilu sitnica koje cine nas zivot potpunim. Neki od nas ce dobro proci, s veseljem prosiriti dobre vijesti, jer su izvrsili svoj zadatak i postali neko i nesto. A onaj drugi preostali manji postotak, koji je nezadovoljan svojim putem koji ga zivot nosi… On ce, prekrizenih ruku stajati u kutu i razmatrati situaciju sa strane, buljatim suznim okama.. U takvim stanjima si kruzimo mislima po glavi i rijecima koje kao saputanje malog vrazicka pored uha zvuce te nepodnosljivo zabole na trenutak spoznaje..."ja sam to mogla i bolje izvesti". Tada ni utjeha ne pomaze. Zar se stvarno zelimo samosazaljevati? Kada znamo da, ono sto je vec izvrseno je vec i gotovo. Nema tu utjehe, zivot tece dalje. A mi ga moramo pratiti u stopu, kako se ne bi izgubili i postali magla. Ono sto je gotovo ostaje ne promjenjeno. Nase greske i ne postignuca ulaze na dugacak popis nase liste iz proslosti. Lista koja kao upute sa legendom sluzi za dalju uporabu zivota… pod naslovom "Zaboravljeno i propalo". I daje ti lekciju kako ubuduce reagirati i odigrati partiju svoga zivota. Svi se "rado" sjecamo poslovice..."Na greskama se uci" kao i one, sto odmah daje ti i zakljucak… «covjek cijeli svoj zivot uci». Zivot je suvise okrutan za zivjeti i svi smo toga svjesni. Kao i na izborima za miss, olimpijadi, dodjeli oscara i mnogim natjecajima...uvijek jedan pobjedi. Onaj najbolji, najutjecajniji i onaj glavni...u ovom slucaju mi ga nazivamo "Istinom". Istinom zivota. Nas zivot je vjecno natjecanje. Treba li uzeti borbu protiv istine u obzir? Treba li se opirati onome sto nam je majka priroda odredila? Onome sto u zvijezdama od naseg pocetka zivota je zapisano? Ili treba jednostavno igrati na srecu… tko izvuce duzu slamku? Sve su to nagadanja. Ne spadam u skupinu opterecenih time. Jer ne brine me to... Tebe?
Nisam sama, ima nas ovakvih podosta...prostim rijecima da kazem, ima sanjara. Ja sam samo jos jedna u nizu koja samo zeli prezivjeti u ovom svijetu okrutne istine i realnosti. Koja zeli svojim inicijativama postici svoj odredeni cilj, koja zeli kako se kaze… sve najbolje za sebe i okolinu. Ali mozda ne na nacin koji se ocekuje od mene. Tu neka mnogi pokunje glavu i spuste pogled. Jer pusti zivot da zivim kakav sam u stanju i tragove da ostavljam za sobom koji ce se cjeniti jer su izvrseni i ucinjeni mojom snagom i voljom. Zivjeti u iluziji nije lose, nije zabranjeno i nije grijeh. Divim se zivotu, divim se ljudima oko sebe koji imaju udio u mojem zivotu. Ljudi koji imaju glavne uloge u mojoj sceneografiji popularne serije koja ne prestaje a zvana je moj zivot. Ljudi bez kojih iluzija, mrznja, bol, ljubav i ostali osjecaji ne bi imali znacenje. Ljudi cine nas, ljudi vode nas, oni nam predodreduju buducnost. Oni nam daju do znanja tko mi stvarno jesmo.
I opet kada se vratis na pocetak ovih svih rijeci, shvatit ces da je zivot stvaran. A Iluzija je tek jedna rijec vise u ovom tekstu. Rijec koja ne bi ni postojala bez njega. Ne treba bjezati od istine i stvarnog zivota. No dozvoljeno je tu i tamo na tren nestati medu ostalim sanjarima i pripomoci si iluzijom koja sluzi kao precica ili bjeg iz zivota. Iako je dalek put pred nama i ako znamo njen svrsetak spoznaje. Pomirili smo se time da vecinom budemo baceni medu masu realnosti...ali vrijedan je taj trenutak nepostojanja i ne paznje svojih ucinaka. Ma koliko god zivot bolan bio i koliko god energije u njega ulozila...odricanja, kajanja, razmisljanja… s ponosom i uzdignutom glavom kazem ja sam jedna od onih ...vijecnih spavaca. I zivjet cu zivot na nacin koji ja poznam, u kojem ja uzivam, kojeg ja slavim. I koji obuhvaca svu moju vrijednost znanja i kvalifikacije za buducnost. Samo treba otvoriti oci i zivjeti punim plucima. Kada on mene ne priziva rasirenih ruku, tada ja njega prozivam na duet. Te mu nasmijana kazem «Dobro dosao u moj svijet sanjara»!
Pitanje je. Dali sam zadovoljna?! Hmmm...moglo bi se reci, da mi zivotna snaga zudi za necim vise od ponudenog za sada. Kada sklopim oci i pomislim na to da bih mogla biti ili postati sve sto pozelim, ali treba u to vjerovati. Ljudi pricaju …samo treba vremena. Eee… tada ce mi uspjeti?! Dali da se zadovoljim sa rijecima, samo hrabro naprijed? Ili heh... "idemo dalje"? Eh, tu bi se ja dobrovoljno javila i protestirala. Nosila ulicama razne transparente te na sav glas vikala «stop izmisljanju i zavaravanju». Imala sam i imam cilj. Ali oduvijek sam znala, da su to samo moje puste zelje, neostvareni snovi...ne preboljeni i ne zakljuceni zivot djeteta.
Na svaki tren i svaku situaciju trebam biti spremna. Dali mi to daje i za pravo da krsim zakone?! Da gazim druge oko sebe, kako bi dosla na svoje "Ja" i odredeni meni zakazani cilj. Zivot nam pruza prevelike rizike za takvo dirigiranje njime. Ali tko nije u stanju riskirati nece ni profitirati…koliko god to beznadno zvucilo. Nema onih stvari koji nas usrecuju niti dozivljaja na koje se ponosimo bez imalo truda ili nekih posljedica. No bez obzira na to... mi ih se rado sjecamo i uvijek cemo se sjetiti gomilu sitnica koje cine nas zivot potpunim. Neki od nas ce dobro proci, s veseljem prosiriti dobre vijesti, jer su izvrsili svoj zadatak i postali neko i nesto. A onaj drugi preostali manji postotak, koji je nezadovoljan svojim putem koji ga zivot nosi… On ce, prekrizenih ruku stajati u kutu i razmatrati situaciju sa strane, buljatim suznim okama.. U takvim stanjima si kruzimo mislima po glavi i rijecima koje kao saputanje malog vrazicka pored uha zvuce te nepodnosljivo zabole na trenutak spoznaje..."ja sam to mogla i bolje izvesti". Tada ni utjeha ne pomaze. Zar se stvarno zelimo samosazaljevati? Kada znamo da, ono sto je vec izvrseno je vec i gotovo. Nema tu utjehe, zivot tece dalje. A mi ga moramo pratiti u stopu, kako se ne bi izgubili i postali magla. Ono sto je gotovo ostaje ne promjenjeno. Nase greske i ne postignuca ulaze na dugacak popis nase liste iz proslosti. Lista koja kao upute sa legendom sluzi za dalju uporabu zivota… pod naslovom "Zaboravljeno i propalo". I daje ti lekciju kako ubuduce reagirati i odigrati partiju svoga zivota. Svi se "rado" sjecamo poslovice..."Na greskama se uci" kao i one, sto odmah daje ti i zakljucak… «covjek cijeli svoj zivot uci». Zivot je suvise okrutan za zivjeti i svi smo toga svjesni. Kao i na izborima za miss, olimpijadi, dodjeli oscara i mnogim natjecajima...uvijek jedan pobjedi. Onaj najbolji, najutjecajniji i onaj glavni...u ovom slucaju mi ga nazivamo "Istinom". Istinom zivota. Nas zivot je vjecno natjecanje. Treba li uzeti borbu protiv istine u obzir? Treba li se opirati onome sto nam je majka priroda odredila? Onome sto u zvijezdama od naseg pocetka zivota je zapisano? Ili treba jednostavno igrati na srecu… tko izvuce duzu slamku? Sve su to nagadanja. Ne spadam u skupinu opterecenih time. Jer ne brine me to... Tebe?
Nisam sama, ima nas ovakvih podosta...prostim rijecima da kazem, ima sanjara. Ja sam samo jos jedna u nizu koja samo zeli prezivjeti u ovom svijetu okrutne istine i realnosti. Koja zeli svojim inicijativama postici svoj odredeni cilj, koja zeli kako se kaze… sve najbolje za sebe i okolinu. Ali mozda ne na nacin koji se ocekuje od mene. Tu neka mnogi pokunje glavu i spuste pogled. Jer pusti zivot da zivim kakav sam u stanju i tragove da ostavljam za sobom koji ce se cjeniti jer su izvrseni i ucinjeni mojom snagom i voljom. Zivjeti u iluziji nije lose, nije zabranjeno i nije grijeh. Divim se zivotu, divim se ljudima oko sebe koji imaju udio u mojem zivotu. Ljudi koji imaju glavne uloge u mojoj sceneografiji popularne serije koja ne prestaje a zvana je moj zivot. Ljudi bez kojih iluzija, mrznja, bol, ljubav i ostali osjecaji ne bi imali znacenje. Ljudi cine nas, ljudi vode nas, oni nam predodreduju buducnost. Oni nam daju do znanja tko mi stvarno jesmo.
I opet kada se vratis na pocetak ovih svih rijeci, shvatit ces da je zivot stvaran. A Iluzija je tek jedna rijec vise u ovom tekstu. Rijec koja ne bi ni postojala bez njega. Ne treba bjezati od istine i stvarnog zivota. No dozvoljeno je tu i tamo na tren nestati medu ostalim sanjarima i pripomoci si iluzijom koja sluzi kao precica ili bjeg iz zivota. Iako je dalek put pred nama i ako znamo njen svrsetak spoznaje. Pomirili smo se time da vecinom budemo baceni medu masu realnosti...ali vrijedan je taj trenutak nepostojanja i ne paznje svojih ucinaka. Ma koliko god zivot bolan bio i koliko god energije u njega ulozila...odricanja, kajanja, razmisljanja… s ponosom i uzdignutom glavom kazem ja sam jedna od onih ...vijecnih spavaca. I zivjet cu zivot na nacin koji ja poznam, u kojem ja uzivam, kojeg ja slavim. I koji obuhvaca svu moju vrijednost znanja i kvalifikacije za buducnost. Samo treba otvoriti oci i zivjeti punim plucima. Kada on mene ne priziva rasirenih ruku, tada ja njega prozivam na duet. Te mu nasmijana kazem «Dobro dosao u moj svijet sanjara»!
«Jučer nestaje zauvijek. I svaki dan, jednom kad prođe, vidljiv je samo kroz jednosmjerno ogledalo onoga što se dogodilo između tada i sada. I svaki trenutak svakoga dana koji prođe predstavlja svojevrsni gubitak» (R.Thomas)
"Vrijeme je relativan pojam, u korelaciji sa dimenzijom prostora i ljudima koji u njemu žive i koji se njime kreću. Vrijeme i njegov tok, kao i trajanje vremena nisu opipljivi, vrijeme ne možemo dotaknuti, vidjeti, čuti niti omirisati. Ono je tu i nije tu, ali mijenjanje prostora i prolaznost ljudskog života dokaz su postojanja vremena". Iako je vrijeme određeno na prošlost, sadašnjost i budućnost, svaki čovjek ga doživljava drugačije. Najpoznatiji primjer je onaj kada nam se žuri, i tada se javlja osjećaj da vrijeme leti, tj. da prolazi brže nego što je uobičajeno. U isto vrijeme čovjek koji se dosađuje, ima osjećaj da je vrijeme usporilo, tj. da prolazi sporije nego što je uobičajeno. Međutim, vrijeme i kod jednog i kod drugog primjera je jednako vremensko razdoblje, samo je shvaćanje toka i brzine vremena zavisno od situacije u kojoj se nalazimo i svakog pojedinca ponaosob. Vrijeme je faktor u čovjekovom životu koje on ne može promijeniti ni na koje ne može utjecati, a čovjek mu je svejedno podložan.
Naše postojanje počinje našim rođenjem, a tada za nas počinje postojati i vrijeme, tj. prošlost- vrijeme koje je bilo, sadašnjost – vrijeme koje je sad i budućnost- vrijeme koje će tek biti. Prošlost je vrijeme koje uključuje ono što je bilo «prije» nečega, budućnost je vrijeme koje se odnosi na ono što će biti «nakon» nečega, a čovjek živi u sadašnjosti, u vrijeme koje je sada, na samoj granici između prošlosti i budućnosti, odnosno u vremenu između «prije» i «poslije».
Negdje davno uspjela sam pročeprkati i zguglati par redaka N.N. autora tumačeći naše postojanje u vremenu usporedbom vjernog nam, a tako običnog sata: "Kazaljke na satu određuju naše vrijeme, a kako se pokreću tako ograničavaju nas i naše trajanje. Iako za nas vrijeme tek tada počinje postojati, moramo biti svjesni da vrijeme postoji oduvijek, postajalo je prije nas, postoji i sad dok mi trajemo, a postojat će i poslije nas. Vrijeme ne prolazi, stalno je i uvijek prisutno, nepokolebljivo u svom postojanju u kojem mi trajemo i prolazimo. Za svakoga čovjeka dolazi čas kada će kazaljke na satu stati – trenutak kada staje vrijeme. Za svakog pojedinca, kraj života je kraj vremena."
I onda se postavlja pitanje jeli vrijeme tu da nas podsjeti na kratkoću življenja ili je samo upozorenje da to malo dragocjenog vremena koje nam je Bog podario iskoritimo najbolje što možemo??? Treba li gubiti vrijeme i žaliti za nepovratnim trenucima ili se jednostavno prepustiti i krenuti dalje i iskorititi i najmanju mogućnost da budemo sretni??? ŽIVITE ŽIVOT!!! Jer lijepo je dok traje, zar ne???
La vita e bella!!!!!
Neki pametni ljudi su rekli...
"Kakav smo mi to narod kad je gubav jedina riječ koja se rimuje s ljubav?!" Đorđe Balašević
"Gnjavator je onaj koji ti oduzima usamljenost ,a ne pravi ti društvo!" Ivo Andrić
"Čovjek može voljeti samo ono biće za koje je uvjeren da će biti prisutno kada mu zatreba." J.W. Goethe
"Bogat sam. Imam oči. Ruke. I pune džepove dobrih riječi. " M.Antić
"Nasmij se zato ako ti kažu da si mali čovjek. Nema male sreće i male bolesti.Nema male krađe i male smrti. Nema malog rata niti malog poštenja. Nema maloga prijatelja i male tajne.Nema maloga čovjeka i male ljubavi." Mika Antić
"Možda bi trebalo da ih mrzim,ali ne mogu.Ja nemam dva srca,jedno za mržnju,drugo za ljubav.Ovo što imam,sad zna samo za tugu." Meša Selimović
" Život je sve nešto ispočetka. Jučer i prekjučer sutra ne vrijede. Nema na svijetu dva ista petka, dvije iste nedjelje, dvije iste srijede. Pa čemu onda razočarenja? " -Mika Antić
"Velika srca vole,mala traže da budu voljena."-Rabindranat Tagore
"Ti me ljubi iako sam prljav, jer čistog i umivenog ljubio bi me svatko!" F. M. Dostojevski
"U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno!" Ivo Andrić
"...i kad te hvale, slave ili ljube, svaki drugi je Juda što s tobom trguje..." Gibonni
" sa figom u srcu je lako dati časnu riječ" Gibonni"Kad bi ptice ovako umjele da vole, kao ja, već bi se pretvorile u vjetar." Mika Antić
"Lome me vali, nose me struje, oseka sreće a tuge plima. Šiba me nebo bičem oluje, al još se ne dam i još me ima!" Đorđe Balašević
Pretplati se na:
Postovi (Atom)