Raj i pakao postoje.
I ne čekaju nas nakon smrti.
Postoje ovdje, za našeg života, u nama. Mi biramo hoćemo li od našeg života napraviti raj ili pakao.
Kako od svog života napraviti pakao? Jednostavno. Zapustite svoj život. Zabijte glavu u pijesak i nemojte gledati sitnu prašinu sazdanu od zrnaca jala, mržnje, sitne ljudske gluposti, netolerancije, zavisti... koja se nakuplja po vašoj duši. Pravite kompromise koji trajno oštećuju vašu radost. Vjerujte da je vaš život u rukama drugih. Vjerujte da je vaš život u Božjim rukama i da vi nemate ništa s tim. Vodite računa o svojim sebičnim trenutnim potrebama, ali nikada nemojte sjesti i razmisliti što vas čini sretnim. Vjerujte da za vaše bližnje, muža, ženu, djecu... znate što im treba bolje od njih samih.
Nakon nekoliko godina zapuštanja vidjet ćete kako beznadežno klizite ka devetom krugu. Ako ste imali i najmanju kontrolu nad time što se u vašem životu događa, više je nećete imati. Vaši unutrašnji vragovi mučit će vas osjećajem krivice ili nepravde koja vam je učinjena, osjećat ćete njihove noževe kako vam paraju utrobu svaki dan. I još nešto: Bit ćete na Tantalovim mukama, okruženi ljudima, a žedni ljudske topline i ljubavi. Bit ćete sami, beskrajno sami.
Kako to izbjeći, kako živjeti u raju? Teško, ali isplati se. Naučite voljeti sebe, naučite da voljeti sebe znači i voljeti druge ljude, a ne biti sebičan. Naučite da možete ili voljeti sve ljude ili ne voljeti nikoga, sredine nema. Živite u skladu sa svojom savješću, upoznajte sebe i svoje potrebe, zadovoljite ih i tražite od drugih da ih zadovolje. Ne zamjerajte ljudima ako to ne čine, to je njihovo pravo, a vaš je izbor hoćete li biti s njima ili s nekim drugim ljudima koji su spremni voditi računa o vama. Slušajte svoje bližnje, slušajte što im treba i ne sprečavajte ih da ono što im treba i nađu, u vama ili u drugima. Davajte bez odricanja.
Ovo funkcionira. I nikada nije kasno da svojoj duši izgradimo raj.
Ljubav i sloboda
Je li moguće voljeti i živjeti slobodno? Zašto mnogi ljudi osjećaju vezu i brak kao suprotnost slobodi? Zašto imaju osjećaj da u trajnu vezu mogu ući samo ako se odreknu slobode?
Jednom je jedna žena, nakon prekida dugogodišnje veze rekla: "Sada konačno mogu raditi što želim."
Zašto to nije mogla u vezi? Zašto netko pristaje živjeti sputano?
U našoj je kulturi široko rasprostranjen mit o obavezi prilagođavanja. Kad ulaziš u ozbiljnu vezu, brak, moraš se prilagoditi, raditi kompromise. Interesantno je da dvije cimerice ili dva cimera mogu godinama živjeti u istom prostoru a da uopće ne razmišljaju o nekim kompromisima ili to rade nesvjesno i usput, a za bračni par se podrazumijeva da su kompromisi nužni i odmah se mjeri koliko je tko spreman na kompromise. Zašto je to tako?
Zato što cimeri znaju da ne moraju živjeti zajedno, da se mogu razići ako si ne pašu, a bračni par je odgojem uvjeravan i uvjeren da njihova veza mora biti doživotna. Stav o doživotnosti veze uvodi nužnost postojanja kompromisa kako bi se osigurala "pravednost" veze.
No, kompromis nužno znači da netko (najčešće oboje) radi ono što ne želi (ili ne radi ono što želi). I tu počinje ograničavanje slobode. Naizgled sitni kompromisi koje prvih godina veze ili braka lako podnosimo s godinama se nagomilaju u teško breme koje nas pritišće i guši. Svaka od tih sitnica naoko je nevažna i ako je nekome ispričate reći će da cjepidlačite, ali sve zajedno život dovodi ponekad do granica podnošljivosti.
Kako to izbjeći? Tako da ukinete kompromise kao nužnost u vezi i ideju da veza mora doživotno trajati. Umjesto da činite kompromise, naučite biti tolerantni prema tuđim željama i potrebama i zahtijevajte istu toleranciju prema vama. Nemojte se prerano umoriti od traženja osobe koja će vam odgovarati i budite spremni njegovati odnos, a ne vezu, tj. prekinuti vezu koja vas sputava. I nemojte očekivati od okoline da zadovoljava vaše potrebe. Zadovoljite ih sami, za vašu sreću nitko nije odgovoran, osim vas samih.
Da biste mogli voljeti i biti slobodni morate moći:
- Tražiti ono što vam treba, ali ne biti povrijeđeni ako to ne dobijete
- Dati ono što se od vas traži, ali samo ako to zaista želite
Jednom je jedna žena, nakon prekida dugogodišnje veze rekla: "Sada konačno mogu raditi što želim."
Zašto to nije mogla u vezi? Zašto netko pristaje živjeti sputano?
U našoj je kulturi široko rasprostranjen mit o obavezi prilagođavanja. Kad ulaziš u ozbiljnu vezu, brak, moraš se prilagoditi, raditi kompromise. Interesantno je da dvije cimerice ili dva cimera mogu godinama živjeti u istom prostoru a da uopće ne razmišljaju o nekim kompromisima ili to rade nesvjesno i usput, a za bračni par se podrazumijeva da su kompromisi nužni i odmah se mjeri koliko je tko spreman na kompromise. Zašto je to tako?
Zato što cimeri znaju da ne moraju živjeti zajedno, da se mogu razići ako si ne pašu, a bračni par je odgojem uvjeravan i uvjeren da njihova veza mora biti doživotna. Stav o doživotnosti veze uvodi nužnost postojanja kompromisa kako bi se osigurala "pravednost" veze.
No, kompromis nužno znači da netko (najčešće oboje) radi ono što ne želi (ili ne radi ono što želi). I tu počinje ograničavanje slobode. Naizgled sitni kompromisi koje prvih godina veze ili braka lako podnosimo s godinama se nagomilaju u teško breme koje nas pritišće i guši. Svaka od tih sitnica naoko je nevažna i ako je nekome ispričate reći će da cjepidlačite, ali sve zajedno život dovodi ponekad do granica podnošljivosti.
Kako to izbjeći? Tako da ukinete kompromise kao nužnost u vezi i ideju da veza mora doživotno trajati. Umjesto da činite kompromise, naučite biti tolerantni prema tuđim željama i potrebama i zahtijevajte istu toleranciju prema vama. Nemojte se prerano umoriti od traženja osobe koja će vam odgovarati i budite spremni njegovati odnos, a ne vezu, tj. prekinuti vezu koja vas sputava. I nemojte očekivati od okoline da zadovoljava vaše potrebe. Zadovoljite ih sami, za vašu sreću nitko nije odgovoran, osim vas samih.
Da biste mogli voljeti i biti slobodni morate moći:
- Tražiti ono što vam treba, ali ne biti povrijeđeni ako to ne dobijete
- Dati ono što se od vas traži, ali samo ako to zaista želite
Ljubomora
Jeste li ljubomorni?
Koliko su vam puta, kad ste skrušeno priznali da osjećate ljubomoru, rekli da se morate osloboditi tog atavizma, da je to posesivnost, nepoželjan osjećaj? Jesu li vam objašnjavali da živite u 21. stoljeću u kojem se očekujete da poštujete tuđu slobodu i pravo izbora?
Ne valja, nikako ne valja potcjenjivati ljubomoru ili omalovažavati ljude koji su ljubomorni. Ljubomora je osjećaj koji prirodno postoji u nama i nije svojstven samo ljudima, već i drugim višim kralježnjacima, sisavcima, pticama... dakle, ljubomora je nešto što se samo djelimično kontrolira razumom, a ukorijenjena je duboko u podsvijest.
U osnovi je ljubomore nesigurnost, bojazan da ćemo izgubiti osobu koju volimo na način da će otići od nas, odlučiti se za nekog drugog partnera. Povezanost između ljubomore i samosvijesti postoji, jer što nam je veći osjećaj sigurnosti da vrijedimo, manju opasnost vidimo u okolini da će nam netko preuzeti partnera, pa je manje razloga za ljubomoru.
Međutim, to nije cijela istina. Na povećanje i smanjenje lubomore jako utječe i ponašanje partnera. Ako je partner nezrela i nesigurna osoba kojoj je svakodnevno potrebno nekakvo dokazivanje ljubavi, možda će taj dokaz pokušati pronaći u izazivanju ljubomore... i to je često, vrlo često ponašanje. Koketiranje s okolinom bez pravog motiva, ali s osjećajem ugode i uzbuđenosti jer smo nekoga zainteresirali, a s druge strane naš partner ludi za nama i vidimo da mu nešto značimo...
Svatko ima neku granicu ljubomore. Lako je reći da je ljubomora posesivnost ako nemate partnera koji će pred vašim očima koketirati s nepoznatim dečkima/curama na tulumu, uvijek na onoj granici da vam može reći: "Pa šta šiziš, dečko/cura je samo ljubazan/a..."
Ljubomora jednog partnera u vezi problem je oba partnera i najbolje je se "liječi" ako oba partnera sudjeluju u tom "liječenju". No, ako jedan partner uživa u izazivanju ljubomore kod onog drugog i time se hrani, onda je svako "liječenje" uzaludno.
Koliko su vam puta, kad ste skrušeno priznali da osjećate ljubomoru, rekli da se morate osloboditi tog atavizma, da je to posesivnost, nepoželjan osjećaj? Jesu li vam objašnjavali da živite u 21. stoljeću u kojem se očekujete da poštujete tuđu slobodu i pravo izbora?
Ne valja, nikako ne valja potcjenjivati ljubomoru ili omalovažavati ljude koji su ljubomorni. Ljubomora je osjećaj koji prirodno postoji u nama i nije svojstven samo ljudima, već i drugim višim kralježnjacima, sisavcima, pticama... dakle, ljubomora je nešto što se samo djelimično kontrolira razumom, a ukorijenjena je duboko u podsvijest.
U osnovi je ljubomore nesigurnost, bojazan da ćemo izgubiti osobu koju volimo na način da će otići od nas, odlučiti se za nekog drugog partnera. Povezanost između ljubomore i samosvijesti postoji, jer što nam je veći osjećaj sigurnosti da vrijedimo, manju opasnost vidimo u okolini da će nam netko preuzeti partnera, pa je manje razloga za ljubomoru.
Međutim, to nije cijela istina. Na povećanje i smanjenje lubomore jako utječe i ponašanje partnera. Ako je partner nezrela i nesigurna osoba kojoj je svakodnevno potrebno nekakvo dokazivanje ljubavi, možda će taj dokaz pokušati pronaći u izazivanju ljubomore... i to je često, vrlo često ponašanje. Koketiranje s okolinom bez pravog motiva, ali s osjećajem ugode i uzbuđenosti jer smo nekoga zainteresirali, a s druge strane naš partner ludi za nama i vidimo da mu nešto značimo...
Svatko ima neku granicu ljubomore. Lako je reći da je ljubomora posesivnost ako nemate partnera koji će pred vašim očima koketirati s nepoznatim dečkima/curama na tulumu, uvijek na onoj granici da vam može reći: "Pa šta šiziš, dečko/cura je samo ljubazan/a..."
Ljubomora jednog partnera u vezi problem je oba partnera i najbolje je se "liječi" ako oba partnera sudjeluju u tom "liječenju". No, ako jedan partner uživa u izazivanju ljubomore kod onog drugog i time se hrani, onda je svako "liječenje" uzaludno.
Planiranje života
Planirate li vlastiti život ili živite od danas do sutra? Znate li kamo ide svaka vaša teško zarađena kuna ili trošite dok ima, a poslije... već će biti nekako? Živite li jedan dan kao car, a drugi kao prosjak ili imate ušteđevinu za crne dane?
Postoje ljudi koji su u stanju jednom mišlju sagledati cijeli život. U dvadesetpetoj štede za mirovinu. Ništa ne prepuštaju slučaju, imaju barem tri crna fonda, stan im je osiguran od požara i provale, uvijek imaju novce za svoje potrebe. Jer su i te potrebe pažljivo isplanirali. Ti su ljudi ponosni na svoj isplanirani život i mogu razumijeti sebi slične, ljude koji znaju kako pametno živjeti.
Postoje i ljudi koji o budućnosti govore u treminima "mjesec, dva, tri i puno". Ljudi koji će jednakom brzinom trošiti mjesečni minimalac i dobitak na lutriji. Planiranje je za njih bespotrebno ograničavanje vlastitih želja i potreba, jer... tko zna što nas sutra čeka? Ti ljudi znaju kako uživati u životu... samo kada imaju čime uživati. A kad naiđu crni dani, stisnu zube i prolaze kroz njih, jer znaju da iza svake kiše uvijek nanovo grane Sunce.
Većina ljudi naginje jednom od ova dva pristupa i ne razumije onaj drugi. Planeri su uvjereni da žive pametno, mirno i spokojno jer predviđaju što će se dogoditi i uspješno upravljaju svojim životima. Za to često nesvjesno žrtvuju fleksibilnost i užitak u malim stvarima. Sretni su ako žive u blagostanju, miru i spokoju.
Oni drugi ne mogu zamisliti vlastiti život u okovima strategija i planova. Vjeruju da žive život punim plućima i da samo tako ima smisla potrošiti ovih par kratkih desetljeća na ovome svijetu. Sretni su ako žive u uzbuđenju i pod adrenalinom.
Postoje ljudi koji su u stanju jednom mišlju sagledati cijeli život. U dvadesetpetoj štede za mirovinu. Ništa ne prepuštaju slučaju, imaju barem tri crna fonda, stan im je osiguran od požara i provale, uvijek imaju novce za svoje potrebe. Jer su i te potrebe pažljivo isplanirali. Ti su ljudi ponosni na svoj isplanirani život i mogu razumijeti sebi slične, ljude koji znaju kako pametno živjeti.
Postoje i ljudi koji o budućnosti govore u treminima "mjesec, dva, tri i puno". Ljudi koji će jednakom brzinom trošiti mjesečni minimalac i dobitak na lutriji. Planiranje je za njih bespotrebno ograničavanje vlastitih želja i potreba, jer... tko zna što nas sutra čeka? Ti ljudi znaju kako uživati u životu... samo kada imaju čime uživati. A kad naiđu crni dani, stisnu zube i prolaze kroz njih, jer znaju da iza svake kiše uvijek nanovo grane Sunce.
Većina ljudi naginje jednom od ova dva pristupa i ne razumije onaj drugi. Planeri su uvjereni da žive pametno, mirno i spokojno jer predviđaju što će se dogoditi i uspješno upravljaju svojim životima. Za to često nesvjesno žrtvuju fleksibilnost i užitak u malim stvarima. Sretni su ako žive u blagostanju, miru i spokoju.
Oni drugi ne mogu zamisliti vlastiti život u okovima strategija i planova. Vjeruju da žive život punim plućima i da samo tako ima smisla potrošiti ovih par kratkih desetljeća na ovome svijetu. Sretni su ako žive u uzbuđenju i pod adrenalinom.
Sebičnost i ljubav prema sebi
Ljudi često ne razlikuju sebičnost od ljubavi prema sebi. Razlog tome je odgoj u kulturi i društvu u kojem živimo, a koje ne trpi osobe koje vole sebe, jer su takve manje podložne manipulaciji. Čovjek koji voli sebe ne ide u rat, ne radi za malu plaću i ne ostaje u braku koji ga ne zadovoljava, a to društvu u cjelini nije poželjno. Zbog toga se u sve nas nastoji ugraditi osjećaj krivice pri pomisli da želimo štititi sebe i svoje interese.
Od djetinjstva nas se upućuje da moramo misliti na mamu, tatu, brata, sestru... da je sebično tražiti nešto za sebe, da je u gostima nepristojno uzeti puno hrane u tanjur čak i ako smo gladni i ako hrane ima dovoljno za sve... Junaci u knjigama i filovima su oni koji u ime sreće drugih žrtvuju vlastite živote.
Ljubav prema sebi izjednačava se sa sebičnošću, s niskim porivom da zadovoljimo vlastitu potrebu za užitkom ne vodeći računa o okolini, o potrebama drugih ljudi. Nitko nam ne objašnjava da ljubav prema sebi isključuje sebičnost, a uključuje suradnju s drugima, jer je to u našm interesu, ne samo materijalnom, već u svakom smislu.
Čovjek je društveno biće i sreću može ostvariti jedino suradnjom s okolinom, a ne borbom protiv nje. Ljubav prema sebi znači da će od okoline jasno tražiti da vodi računa o njegovim potrebama, kao što će i on voditi računa o njihovim potrebama. Čovjek koji voli sebe voljet će samo one koji vode računa o njemu i ne zanemaruju i potcjenjuju njegove fizičke, egzistencijalne, emotivne ili bilo koje druge potrebe. Zato su ljubav prema sebi i ljubav prema drugima usko povezani.
Onaj tko ne voli sebe ne voli ni druge i sebičan je. Ponekad je ta sebičnost otvorena i vidljiva na prvi pogled, a ponekad je podmuklo prikrivena u velikoj Žrtvi koja postoji samo zato da bi se na drugoj strani naplatila velikom Optužbom.
Od djetinjstva nas se upućuje da moramo misliti na mamu, tatu, brata, sestru... da je sebično tražiti nešto za sebe, da je u gostima nepristojno uzeti puno hrane u tanjur čak i ako smo gladni i ako hrane ima dovoljno za sve... Junaci u knjigama i filovima su oni koji u ime sreće drugih žrtvuju vlastite živote.
Ljubav prema sebi izjednačava se sa sebičnošću, s niskim porivom da zadovoljimo vlastitu potrebu za užitkom ne vodeći računa o okolini, o potrebama drugih ljudi. Nitko nam ne objašnjava da ljubav prema sebi isključuje sebičnost, a uključuje suradnju s drugima, jer je to u našm interesu, ne samo materijalnom, već u svakom smislu.
Čovjek je društveno biće i sreću može ostvariti jedino suradnjom s okolinom, a ne borbom protiv nje. Ljubav prema sebi znači da će od okoline jasno tražiti da vodi računa o njegovim potrebama, kao što će i on voditi računa o njihovim potrebama. Čovjek koji voli sebe voljet će samo one koji vode računa o njemu i ne zanemaruju i potcjenjuju njegove fizičke, egzistencijalne, emotivne ili bilo koje druge potrebe. Zato su ljubav prema sebi i ljubav prema drugima usko povezani.
Onaj tko ne voli sebe ne voli ni druge i sebičan je. Ponekad je ta sebičnost otvorena i vidljiva na prvi pogled, a ponekad je podmuklo prikrivena u velikoj Žrtvi koja postoji samo zato da bi se na drugoj strani naplatila velikom Optužbom.
◦ Seksualno Stajaliste
Opet mi se mota po glavi, iskreno nije ni prestalo. Dali je do nedostatka, ili sam samo pukla kao kokica… Ali seks jos dugo nece mi biti tabu-tema!
Kad je seks u pitanju, zene ponekad kompliciraju stvari. Na zalost, priznajem i ja sam jedna od njih (ali si ne mozemo pomoci). Previse razmisljamo, sramimo (iako ne svaka) se reci sto zelimo i ponekad mislimo da svi drugi imaju bolji seks od nas. No nije sve tako crno. Zasto bi bas mi imali najgori seks. Svakog muce njihove musice. Naime, muskarci rijetko primjecuju detalje kao mi, rado prihvacaju nove ideje i sigurno ce se vrlo rado potruditi da imamo odlican seks.
Kada muskarce opali koktel uzburkanih hormona oni jednostavno ne primjecuju nase mane. Zaboravimo i mi na brige i svoje sitne nedostatke (iako vise izmisljene nego stvarne) i zabavimo se koliko god mozemo.
Seks na toplom, ugodnom i mekanom mjestu je podcijenjen.
Mi mislimo samo da bi trebali zeljeti seks na kuhinjskom stolu, u dizalu, WC-u. Ne opterecujmo se time. Seks u ugodnom krevetu u kojem mozete raditi razne akrobacije je podcijenjen. Zasto ne bismo uzivali u mirisnim i toplim plahtama kao i mekanim jastucima koji frcaju na sve strane?
Treba ponekada planirati.
Spontano je precijenjeno. Isplanirajmo uzitak. Kupimo seksi donje rublje i docekajmo ga nauljeni, ljigavi, pozeljni sa rasirenim nogama… da, da nogama ne rukama.
Ne, nemaju svi drugi bolji seks od nas.
Nitko nam ne moze reci koliko seksa tjedno ili mjesecno je normalno. Zapitajmo se dali je potrebna svakodnevna briga o tome. Ako nam nedostaje seksa, zavedimo ga ili recimo mu jednostavno to, a nemojmo jadikovati i misliti da sigurno svi drugi vise uzivaju od nas ili su bolji i napredniji u bilo cemu.
Necemo se sramiti zatraziti ono sto zelimo.
Hrabro cemo reci partneru svoje zelje i ne sramimo se svojih potreba. Vjerojatno ce ih on sa zadovoljstvom ispuniti.
Sto se vise seksamo, vise cemo i znati zeliti
Jednostavno je. Slatke uspomene koje su se upravo stvorile cine da ih zelimo opet ponoviti. Vrijedi i obratno. Ako nesto dugo ne radimo, zaboravimo kako je dobro. Seks nije voznja bicklom, ali isto tako se ne moze zaboraviti kako seksati.
Briga hocemo li dozivjeti orgazam najbolji nacin da ga ne dozivimo. Zato bez briga i pameti…
Kada stalno mislimo na to kako se moramo koncentrirati da bismo dozivjeli orgazam, ili razmisljamo sto nije u redu s nama, najgori su slucaji tek tada ce biti mala vjerojatnost da cemo uspjeti doživjeti orgazam. Fokusirajmo se na dodire i prestanimo razmisljati. Vrijeme je da se prepustimo uzitku koji nam se moze pruziti kada god pozelimo.
Pojacajmo sami svoje zadovoljstvo
Zasto ne bismo tijekom seksa dodirivali se i tako osigurali orgazam. Nas partner sigurno nece imati nicta protiv, a vjerojatno ce se i sam dodatno uzbuditi.
Ponekad smo jednostavno iscrpljeni kao i nase tijelo. Koje tada treba jednostavno malo mirnog sna. A to bi naravno trebao razumjeti i nas partner, koji u vecini slucajeva tada koristi fore tipa: Zenu uvijek ili boli glava ili su umorne kada se treba seksati. Ne muskarci ludonje jedne, mi stvarno znamo biti umorne i bolne kao i vi sami. Potrebno je samo malo vaseg razuma i tada bi seks mozda iduci put bio jos bolji nego planirano i ocekivano.
Ako smo preumorni i jednostavno zelimo spavati, to ne znaci da s nasom vezom nesto nije u redu. Svi imaju takvih razdoblja. Neko od njih malo cesce, pa sto onda. Nije svaciji organizam isti. Ne zamjerajmo si radi toga. Proci ce.
Budemo li cekali da nas preplavi neobuzdana strast, mogli bismo se i nacekati. Odlucimo se da cemo mu sada strgati odjecu i imati divlji seks. Nasa odluka i sama akcija ce ozivjeti strast.
Kad je seks u pitanju, zene ponekad kompliciraju stvari. Na zalost, priznajem i ja sam jedna od njih (ali si ne mozemo pomoci). Previse razmisljamo, sramimo (iako ne svaka) se reci sto zelimo i ponekad mislimo da svi drugi imaju bolji seks od nas. No nije sve tako crno. Zasto bi bas mi imali najgori seks. Svakog muce njihove musice. Naime, muskarci rijetko primjecuju detalje kao mi, rado prihvacaju nove ideje i sigurno ce se vrlo rado potruditi da imamo odlican seks.
Kada muskarce opali koktel uzburkanih hormona oni jednostavno ne primjecuju nase mane. Zaboravimo i mi na brige i svoje sitne nedostatke (iako vise izmisljene nego stvarne) i zabavimo se koliko god mozemo.
Seks na toplom, ugodnom i mekanom mjestu je podcijenjen.
Mi mislimo samo da bi trebali zeljeti seks na kuhinjskom stolu, u dizalu, WC-u. Ne opterecujmo se time. Seks u ugodnom krevetu u kojem mozete raditi razne akrobacije je podcijenjen. Zasto ne bismo uzivali u mirisnim i toplim plahtama kao i mekanim jastucima koji frcaju na sve strane?
Treba ponekada planirati.
Spontano je precijenjeno. Isplanirajmo uzitak. Kupimo seksi donje rublje i docekajmo ga nauljeni, ljigavi, pozeljni sa rasirenim nogama… da, da nogama ne rukama.
Ne, nemaju svi drugi bolji seks od nas.
Nitko nam ne moze reci koliko seksa tjedno ili mjesecno je normalno. Zapitajmo se dali je potrebna svakodnevna briga o tome. Ako nam nedostaje seksa, zavedimo ga ili recimo mu jednostavno to, a nemojmo jadikovati i misliti da sigurno svi drugi vise uzivaju od nas ili su bolji i napredniji u bilo cemu.
Necemo se sramiti zatraziti ono sto zelimo.
Hrabro cemo reci partneru svoje zelje i ne sramimo se svojih potreba. Vjerojatno ce ih on sa zadovoljstvom ispuniti.
Sto se vise seksamo, vise cemo i znati zeliti
Jednostavno je. Slatke uspomene koje su se upravo stvorile cine da ih zelimo opet ponoviti. Vrijedi i obratno. Ako nesto dugo ne radimo, zaboravimo kako je dobro. Seks nije voznja bicklom, ali isto tako se ne moze zaboraviti kako seksati.
Briga hocemo li dozivjeti orgazam najbolji nacin da ga ne dozivimo. Zato bez briga i pameti…
Kada stalno mislimo na to kako se moramo koncentrirati da bismo dozivjeli orgazam, ili razmisljamo sto nije u redu s nama, najgori su slucaji tek tada ce biti mala vjerojatnost da cemo uspjeti doživjeti orgazam. Fokusirajmo se na dodire i prestanimo razmisljati. Vrijeme je da se prepustimo uzitku koji nam se moze pruziti kada god pozelimo.
Pojacajmo sami svoje zadovoljstvo
Zasto ne bismo tijekom seksa dodirivali se i tako osigurali orgazam. Nas partner sigurno nece imati nicta protiv, a vjerojatno ce se i sam dodatno uzbuditi.
Ponekad smo jednostavno iscrpljeni kao i nase tijelo. Koje tada treba jednostavno malo mirnog sna. A to bi naravno trebao razumjeti i nas partner, koji u vecini slucajeva tada koristi fore tipa: Zenu uvijek ili boli glava ili su umorne kada se treba seksati. Ne muskarci ludonje jedne, mi stvarno znamo biti umorne i bolne kao i vi sami. Potrebno je samo malo vaseg razuma i tada bi seks mozda iduci put bio jos bolji nego planirano i ocekivano.
Ako smo preumorni i jednostavno zelimo spavati, to ne znaci da s nasom vezom nesto nije u redu. Svi imaju takvih razdoblja. Neko od njih malo cesce, pa sto onda. Nije svaciji organizam isti. Ne zamjerajmo si radi toga. Proci ce.
Budemo li cekali da nas preplavi neobuzdana strast, mogli bismo se i nacekati. Odlucimo se da cemo mu sada strgati odjecu i imati divlji seks. Nasa odluka i sama akcija ce ozivjeti strast.
Svi trebamo trenutke za sebe
Svi zele nesto od nas. Djeca, klijenti, roditelji. Stoga predahnimo malo. Prije nego sto od iscrpljene poslovne zene postanemo seks bozica trebamo nesto uciniti i za sebe. Ne moramo bas odmah s vrata krenuti u spavacu sobu. Priustimo si opustajucu kupku ili finu klopu. Nakon toga moglo bi biti prave akcije. I naravno najbolja i najdjelotvornija dijeta za skidanje suvisnih kila.
'Doggie style' moze biti jako zabavan
Mozda se nekima ovaj seks ne svida jednostavno zbog naziva. Zasto ga ne biste nazvali seks bez ruku, ili seks odostraga. Ne morate vi uvijek imati kontrolu, prepustite je malo dragome.
Svaki oblik zenske vagine je normalan (al sam pristojna)
Mozda vam se cini da su vam stidne usne premale, prevelike, pretamne… Ne uzbudujte se, sve je to normalno.
Seks pomagala su nasi «prijatelji»
Vibratori, razne igracke od perja, jastuci raznih oblika stvoreni su da zabave ili u krajnjem slucaju da nas njihovi cudni oblici nasmiju.
Masturbiranje nije samo za to tu kako bi se radilo za vrijeme kada nema seksa
Samozadovoljavanje je zabavno, a ucestali orgazmi ucinit ce samo da ih zelimo jos. I partner ce sigurno imati koristi u to sam uvjerena.
Seks je nacin na koji on pokazuje ljubav
Zene se moraju osjecati ugodno i voljeno da bi htjele seks, muskarci se moraju seksati da bi postigli te ugodne i ljubavne osjecaje (na zalost). Mi im to zamjeramo, znam. Kao i oni imamo i mi tih glupih sitnica koje iritiraju. A to je jedna od njih. Mnogi muskarci ne znaju kako komunicirati i seks je jedan od nacina na koji mogu izraziti emocije. Zene sjetite se toga iduci put kada on pozeli seks pomirenja. To je njegov njegov nacin (on ne zna drukcije), odnosno mirovna ponuda.
Dok dodete iz kupaonice on ce hrkati
Da bi doslo do ejakulacije, aktivira se jako puno misica. Nakon seksa otpustaju se hormoni koji nas odvlace u svijet snova, misici se opustaju i muskarci si jednostavno ne mogu pomoci (jadnici). Zato, nemojmo mu zamjeriti ako on zavrsi u carstvu snova, a mi smo samo skoknuli piskiti.
Seks je bolji s godinama
Mozda je stvar u praksi, iskustvu i partneru, no buducnost sigurno izgleda svjetlija. I naravno s vise zadovoljstva.
Svi zele nesto od nas. Djeca, klijenti, roditelji. Stoga predahnimo malo. Prije nego sto od iscrpljene poslovne zene postanemo seks bozica trebamo nesto uciniti i za sebe. Ne moramo bas odmah s vrata krenuti u spavacu sobu. Priustimo si opustajucu kupku ili finu klopu. Nakon toga moglo bi biti prave akcije. I naravno najbolja i najdjelotvornija dijeta za skidanje suvisnih kila.
'Doggie style' moze biti jako zabavan
Mozda se nekima ovaj seks ne svida jednostavno zbog naziva. Zasto ga ne biste nazvali seks bez ruku, ili seks odostraga. Ne morate vi uvijek imati kontrolu, prepustite je malo dragome.
Svaki oblik zenske vagine je normalan (al sam pristojna)
Mozda vam se cini da su vam stidne usne premale, prevelike, pretamne… Ne uzbudujte se, sve je to normalno.
Seks pomagala su nasi «prijatelji»
Vibratori, razne igracke od perja, jastuci raznih oblika stvoreni su da zabave ili u krajnjem slucaju da nas njihovi cudni oblici nasmiju.
Masturbiranje nije samo za to tu kako bi se radilo za vrijeme kada nema seksa
Samozadovoljavanje je zabavno, a ucestali orgazmi ucinit ce samo da ih zelimo jos. I partner ce sigurno imati koristi u to sam uvjerena.
Seks je nacin na koji on pokazuje ljubav
Zene se moraju osjecati ugodno i voljeno da bi htjele seks, muskarci se moraju seksati da bi postigli te ugodne i ljubavne osjecaje (na zalost). Mi im to zamjeramo, znam. Kao i oni imamo i mi tih glupih sitnica koje iritiraju. A to je jedna od njih. Mnogi muskarci ne znaju kako komunicirati i seks je jedan od nacina na koji mogu izraziti emocije. Zene sjetite se toga iduci put kada on pozeli seks pomirenja. To je njegov njegov nacin (on ne zna drukcije), odnosno mirovna ponuda.
Dok dodete iz kupaonice on ce hrkati
Da bi doslo do ejakulacije, aktivira se jako puno misica. Nakon seksa otpustaju se hormoni koji nas odvlace u svijet snova, misici se opustaju i muskarci si jednostavno ne mogu pomoci (jadnici). Zato, nemojmo mu zamjeriti ako on zavrsi u carstvu snova, a mi smo samo skoknuli piskiti.
Seks je bolji s godinama
Mozda je stvar u praksi, iskustvu i partneru, no buducnost sigurno izgleda svjetlija. I naravno s vise zadovoljstva.
◦ Uvod U "Moju" Prazninu
Mlada sam, puna zivota.
Pitanje je. Dali sam zadovoljna?! Hmmm...moglo bi se reci, da mi zivotna snaga zudi za necim vise od ponudenog za sada. Kada sklopim oci i pomislim na to da bih mogla biti ili postati sve sto pozelim, ali treba u to vjerovati. Ljudi pricaju …samo treba vremena. Eee… tada ce mi uspjeti?! Dali da se zadovoljim sa rijecima, samo hrabro naprijed? Ili heh... "idemo dalje"? Eh, tu bi se ja dobrovoljno javila i protestirala. Nosila ulicama razne transparente te na sav glas vikala «stop izmisljanju i zavaravanju». Imala sam i imam cilj. Ali oduvijek sam znala, da su to samo moje puste zelje, neostvareni snovi...ne preboljeni i ne zakljuceni zivot djeteta.
Na svaki tren i svaku situaciju trebam biti spremna. Dali mi to daje i za pravo da krsim zakone?! Da gazim druge oko sebe, kako bi dosla na svoje "Ja" i odredeni meni zakazani cilj. Zivot nam pruza prevelike rizike za takvo dirigiranje njime. Ali tko nije u stanju riskirati nece ni profitirati…koliko god to beznadno zvucilo. Nema onih stvari koji nas usrecuju niti dozivljaja na koje se ponosimo bez imalo truda ili nekih posljedica. No bez obzira na to... mi ih se rado sjecamo i uvijek cemo se sjetiti gomilu sitnica koje cine nas zivot potpunim. Neki od nas ce dobro proci, s veseljem prosiriti dobre vijesti, jer su izvrsili svoj zadatak i postali neko i nesto. A onaj drugi preostali manji postotak, koji je nezadovoljan svojim putem koji ga zivot nosi… On ce, prekrizenih ruku stajati u kutu i razmatrati situaciju sa strane, buljatim suznim okama.. U takvim stanjima si kruzimo mislima po glavi i rijecima koje kao saputanje malog vrazicka pored uha zvuce te nepodnosljivo zabole na trenutak spoznaje..."ja sam to mogla i bolje izvesti". Tada ni utjeha ne pomaze. Zar se stvarno zelimo samosazaljevati? Kada znamo da, ono sto je vec izvrseno je vec i gotovo. Nema tu utjehe, zivot tece dalje. A mi ga moramo pratiti u stopu, kako se ne bi izgubili i postali magla. Ono sto je gotovo ostaje ne promjenjeno. Nase greske i ne postignuca ulaze na dugacak popis nase liste iz proslosti. Lista koja kao upute sa legendom sluzi za dalju uporabu zivota… pod naslovom "Zaboravljeno i propalo". I daje ti lekciju kako ubuduce reagirati i odigrati partiju svoga zivota. Svi se "rado" sjecamo poslovice..."Na greskama se uci" kao i one, sto odmah daje ti i zakljucak… «covjek cijeli svoj zivot uci». Zivot je suvise okrutan za zivjeti i svi smo toga svjesni. Kao i na izborima za miss, olimpijadi, dodjeli oscara i mnogim natjecajima...uvijek jedan pobjedi. Onaj najbolji, najutjecajniji i onaj glavni...u ovom slucaju mi ga nazivamo "Istinom". Istinom zivota. Nas zivot je vjecno natjecanje. Treba li uzeti borbu protiv istine u obzir? Treba li se opirati onome sto nam je majka priroda odredila? Onome sto u zvijezdama od naseg pocetka zivota je zapisano? Ili treba jednostavno igrati na srecu… tko izvuce duzu slamku? Sve su to nagadanja. Ne spadam u skupinu opterecenih time. Jer ne brine me to... Tebe?
Nisam sama, ima nas ovakvih podosta...prostim rijecima da kazem, ima sanjara. Ja sam samo jos jedna u nizu koja samo zeli prezivjeti u ovom svijetu okrutne istine i realnosti. Koja zeli svojim inicijativama postici svoj odredeni cilj, koja zeli kako se kaze… sve najbolje za sebe i okolinu. Ali mozda ne na nacin koji se ocekuje od mene. Tu neka mnogi pokunje glavu i spuste pogled. Jer pusti zivot da zivim kakav sam u stanju i tragove da ostavljam za sobom koji ce se cjeniti jer su izvrseni i ucinjeni mojom snagom i voljom. Zivjeti u iluziji nije lose, nije zabranjeno i nije grijeh. Divim se zivotu, divim se ljudima oko sebe koji imaju udio u mojem zivotu. Ljudi koji imaju glavne uloge u mojoj sceneografiji popularne serije koja ne prestaje a zvana je moj zivot. Ljudi bez kojih iluzija, mrznja, bol, ljubav i ostali osjecaji ne bi imali znacenje. Ljudi cine nas, ljudi vode nas, oni nam predodreduju buducnost. Oni nam daju do znanja tko mi stvarno jesmo.
I opet kada se vratis na pocetak ovih svih rijeci, shvatit ces da je zivot stvaran. A Iluzija je tek jedna rijec vise u ovom tekstu. Rijec koja ne bi ni postojala bez njega. Ne treba bjezati od istine i stvarnog zivota. No dozvoljeno je tu i tamo na tren nestati medu ostalim sanjarima i pripomoci si iluzijom koja sluzi kao precica ili bjeg iz zivota. Iako je dalek put pred nama i ako znamo njen svrsetak spoznaje. Pomirili smo se time da vecinom budemo baceni medu masu realnosti...ali vrijedan je taj trenutak nepostojanja i ne paznje svojih ucinaka. Ma koliko god zivot bolan bio i koliko god energije u njega ulozila...odricanja, kajanja, razmisljanja… s ponosom i uzdignutom glavom kazem ja sam jedna od onih ...vijecnih spavaca. I zivjet cu zivot na nacin koji ja poznam, u kojem ja uzivam, kojeg ja slavim. I koji obuhvaca svu moju vrijednost znanja i kvalifikacije za buducnost. Samo treba otvoriti oci i zivjeti punim plucima. Kada on mene ne priziva rasirenih ruku, tada ja njega prozivam na duet. Te mu nasmijana kazem «Dobro dosao u moj svijet sanjara»!
Pitanje je. Dali sam zadovoljna?! Hmmm...moglo bi se reci, da mi zivotna snaga zudi za necim vise od ponudenog za sada. Kada sklopim oci i pomislim na to da bih mogla biti ili postati sve sto pozelim, ali treba u to vjerovati. Ljudi pricaju …samo treba vremena. Eee… tada ce mi uspjeti?! Dali da se zadovoljim sa rijecima, samo hrabro naprijed? Ili heh... "idemo dalje"? Eh, tu bi se ja dobrovoljno javila i protestirala. Nosila ulicama razne transparente te na sav glas vikala «stop izmisljanju i zavaravanju». Imala sam i imam cilj. Ali oduvijek sam znala, da su to samo moje puste zelje, neostvareni snovi...ne preboljeni i ne zakljuceni zivot djeteta.
Na svaki tren i svaku situaciju trebam biti spremna. Dali mi to daje i za pravo da krsim zakone?! Da gazim druge oko sebe, kako bi dosla na svoje "Ja" i odredeni meni zakazani cilj. Zivot nam pruza prevelike rizike za takvo dirigiranje njime. Ali tko nije u stanju riskirati nece ni profitirati…koliko god to beznadno zvucilo. Nema onih stvari koji nas usrecuju niti dozivljaja na koje se ponosimo bez imalo truda ili nekih posljedica. No bez obzira na to... mi ih se rado sjecamo i uvijek cemo se sjetiti gomilu sitnica koje cine nas zivot potpunim. Neki od nas ce dobro proci, s veseljem prosiriti dobre vijesti, jer su izvrsili svoj zadatak i postali neko i nesto. A onaj drugi preostali manji postotak, koji je nezadovoljan svojim putem koji ga zivot nosi… On ce, prekrizenih ruku stajati u kutu i razmatrati situaciju sa strane, buljatim suznim okama.. U takvim stanjima si kruzimo mislima po glavi i rijecima koje kao saputanje malog vrazicka pored uha zvuce te nepodnosljivo zabole na trenutak spoznaje..."ja sam to mogla i bolje izvesti". Tada ni utjeha ne pomaze. Zar se stvarno zelimo samosazaljevati? Kada znamo da, ono sto je vec izvrseno je vec i gotovo. Nema tu utjehe, zivot tece dalje. A mi ga moramo pratiti u stopu, kako se ne bi izgubili i postali magla. Ono sto je gotovo ostaje ne promjenjeno. Nase greske i ne postignuca ulaze na dugacak popis nase liste iz proslosti. Lista koja kao upute sa legendom sluzi za dalju uporabu zivota… pod naslovom "Zaboravljeno i propalo". I daje ti lekciju kako ubuduce reagirati i odigrati partiju svoga zivota. Svi se "rado" sjecamo poslovice..."Na greskama se uci" kao i one, sto odmah daje ti i zakljucak… «covjek cijeli svoj zivot uci». Zivot je suvise okrutan za zivjeti i svi smo toga svjesni. Kao i na izborima za miss, olimpijadi, dodjeli oscara i mnogim natjecajima...uvijek jedan pobjedi. Onaj najbolji, najutjecajniji i onaj glavni...u ovom slucaju mi ga nazivamo "Istinom". Istinom zivota. Nas zivot je vjecno natjecanje. Treba li uzeti borbu protiv istine u obzir? Treba li se opirati onome sto nam je majka priroda odredila? Onome sto u zvijezdama od naseg pocetka zivota je zapisano? Ili treba jednostavno igrati na srecu… tko izvuce duzu slamku? Sve su to nagadanja. Ne spadam u skupinu opterecenih time. Jer ne brine me to... Tebe?
Nisam sama, ima nas ovakvih podosta...prostim rijecima da kazem, ima sanjara. Ja sam samo jos jedna u nizu koja samo zeli prezivjeti u ovom svijetu okrutne istine i realnosti. Koja zeli svojim inicijativama postici svoj odredeni cilj, koja zeli kako se kaze… sve najbolje za sebe i okolinu. Ali mozda ne na nacin koji se ocekuje od mene. Tu neka mnogi pokunje glavu i spuste pogled. Jer pusti zivot da zivim kakav sam u stanju i tragove da ostavljam za sobom koji ce se cjeniti jer su izvrseni i ucinjeni mojom snagom i voljom. Zivjeti u iluziji nije lose, nije zabranjeno i nije grijeh. Divim se zivotu, divim se ljudima oko sebe koji imaju udio u mojem zivotu. Ljudi koji imaju glavne uloge u mojoj sceneografiji popularne serije koja ne prestaje a zvana je moj zivot. Ljudi bez kojih iluzija, mrznja, bol, ljubav i ostali osjecaji ne bi imali znacenje. Ljudi cine nas, ljudi vode nas, oni nam predodreduju buducnost. Oni nam daju do znanja tko mi stvarno jesmo.
I opet kada se vratis na pocetak ovih svih rijeci, shvatit ces da je zivot stvaran. A Iluzija je tek jedna rijec vise u ovom tekstu. Rijec koja ne bi ni postojala bez njega. Ne treba bjezati od istine i stvarnog zivota. No dozvoljeno je tu i tamo na tren nestati medu ostalim sanjarima i pripomoci si iluzijom koja sluzi kao precica ili bjeg iz zivota. Iako je dalek put pred nama i ako znamo njen svrsetak spoznaje. Pomirili smo se time da vecinom budemo baceni medu masu realnosti...ali vrijedan je taj trenutak nepostojanja i ne paznje svojih ucinaka. Ma koliko god zivot bolan bio i koliko god energije u njega ulozila...odricanja, kajanja, razmisljanja… s ponosom i uzdignutom glavom kazem ja sam jedna od onih ...vijecnih spavaca. I zivjet cu zivot na nacin koji ja poznam, u kojem ja uzivam, kojeg ja slavim. I koji obuhvaca svu moju vrijednost znanja i kvalifikacije za buducnost. Samo treba otvoriti oci i zivjeti punim plucima. Kada on mene ne priziva rasirenih ruku, tada ja njega prozivam na duet. Te mu nasmijana kazem «Dobro dosao u moj svijet sanjara»!
«Jučer nestaje zauvijek. I svaki dan, jednom kad prođe, vidljiv je samo kroz jednosmjerno ogledalo onoga što se dogodilo između tada i sada. I svaki trenutak svakoga dana koji prođe predstavlja svojevrsni gubitak» (R.Thomas)
"Vrijeme je relativan pojam, u korelaciji sa dimenzijom prostora i ljudima koji u njemu žive i koji se njime kreću. Vrijeme i njegov tok, kao i trajanje vremena nisu opipljivi, vrijeme ne možemo dotaknuti, vidjeti, čuti niti omirisati. Ono je tu i nije tu, ali mijenjanje prostora i prolaznost ljudskog života dokaz su postojanja vremena". Iako je vrijeme određeno na prošlost, sadašnjost i budućnost, svaki čovjek ga doživljava drugačije. Najpoznatiji primjer je onaj kada nam se žuri, i tada se javlja osjećaj da vrijeme leti, tj. da prolazi brže nego što je uobičajeno. U isto vrijeme čovjek koji se dosađuje, ima osjećaj da je vrijeme usporilo, tj. da prolazi sporije nego što je uobičajeno. Međutim, vrijeme i kod jednog i kod drugog primjera je jednako vremensko razdoblje, samo je shvaćanje toka i brzine vremena zavisno od situacije u kojoj se nalazimo i svakog pojedinca ponaosob. Vrijeme je faktor u čovjekovom životu koje on ne može promijeniti ni na koje ne može utjecati, a čovjek mu je svejedno podložan.
Naše postojanje počinje našim rođenjem, a tada za nas počinje postojati i vrijeme, tj. prošlost- vrijeme koje je bilo, sadašnjost – vrijeme koje je sad i budućnost- vrijeme koje će tek biti. Prošlost je vrijeme koje uključuje ono što je bilo «prije» nečega, budućnost je vrijeme koje se odnosi na ono što će biti «nakon» nečega, a čovjek živi u sadašnjosti, u vrijeme koje je sada, na samoj granici između prošlosti i budućnosti, odnosno u vremenu između «prije» i «poslije».
Negdje davno uspjela sam pročeprkati i zguglati par redaka N.N. autora tumačeći naše postojanje u vremenu usporedbom vjernog nam, a tako običnog sata: "Kazaljke na satu određuju naše vrijeme, a kako se pokreću tako ograničavaju nas i naše trajanje. Iako za nas vrijeme tek tada počinje postojati, moramo biti svjesni da vrijeme postoji oduvijek, postajalo je prije nas, postoji i sad dok mi trajemo, a postojat će i poslije nas. Vrijeme ne prolazi, stalno je i uvijek prisutno, nepokolebljivo u svom postojanju u kojem mi trajemo i prolazimo. Za svakoga čovjeka dolazi čas kada će kazaljke na satu stati – trenutak kada staje vrijeme. Za svakog pojedinca, kraj života je kraj vremena."
I onda se postavlja pitanje jeli vrijeme tu da nas podsjeti na kratkoću življenja ili je samo upozorenje da to malo dragocjenog vremena koje nam je Bog podario iskoritimo najbolje što možemo??? Treba li gubiti vrijeme i žaliti za nepovratnim trenucima ili se jednostavno prepustiti i krenuti dalje i iskorititi i najmanju mogućnost da budemo sretni??? ŽIVITE ŽIVOT!!! Jer lijepo je dok traje, zar ne???
La vita e bella!!!!!
Neki pametni ljudi su rekli...
"Kakav smo mi to narod kad je gubav jedina riječ koja se rimuje s ljubav?!" Đorđe Balašević
"Gnjavator je onaj koji ti oduzima usamljenost ,a ne pravi ti društvo!" Ivo Andrić
"Čovjek može voljeti samo ono biće za koje je uvjeren da će biti prisutno kada mu zatreba." J.W. Goethe
"Bogat sam. Imam oči. Ruke. I pune džepove dobrih riječi. " M.Antić
"Nasmij se zato ako ti kažu da si mali čovjek. Nema male sreće i male bolesti.Nema male krađe i male smrti. Nema malog rata niti malog poštenja. Nema maloga prijatelja i male tajne.Nema maloga čovjeka i male ljubavi." Mika Antić
"Možda bi trebalo da ih mrzim,ali ne mogu.Ja nemam dva srca,jedno za mržnju,drugo za ljubav.Ovo što imam,sad zna samo za tugu." Meša Selimović
" Život je sve nešto ispočetka. Jučer i prekjučer sutra ne vrijede. Nema na svijetu dva ista petka, dvije iste nedjelje, dvije iste srijede. Pa čemu onda razočarenja? " -Mika Antić
"Velika srca vole,mala traže da budu voljena."-Rabindranat Tagore
"Ti me ljubi iako sam prljav, jer čistog i umivenog ljubio bi me svatko!" F. M. Dostojevski
"U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno!" Ivo Andrić
"...i kad te hvale, slave ili ljube, svaki drugi je Juda što s tobom trguje..." Gibonni
" sa figom u srcu je lako dati časnu riječ" Gibonni"Kad bi ptice ovako umjele da vole, kao ja, već bi se pretvorile u vjetar." Mika Antić
"Lome me vali, nose me struje, oseka sreće a tuge plima. Šiba me nebo bičem oluje, al još se ne dam i još me ima!" Đorđe Balašević
Zašto to radimo?
Sjedim i razmišljam,
kuda ide ovaj svijet,zašto se čudimo za razne katastrofe koje nam se dešavaju,zemljotresi ,poplave , olujni vjetrovi,vulkani,pomor ptica i drugih životinja.Zar vam to nije sasvim normalno,zar nismo i Bogu i Zemlji dosadili svojim ponašanjem,Zemlju trujemo na sve moguće načine,bušimo, crpimo, eksperimentiramo,nanosimo joj bol,još i očekujemo da nas takve voli, ma nema šanse.
Da li još uvijek zaslužujemo Božiju milost, ljubav i zaštitu,jer sve ono što je on za nas stvorio mi smo uništili,svojim ponašanjem ga duboko povrijeđujemo(psujemo,vrijeđamo,pucamo u nebesa),pa šta treba da očekujemo,milost?Ne.Mi smo ti koji nemamo milosti za sebe a kamo li za druge .Kako pomoć da očekujemo kad sami sebi odmažemo?
Kako se nakupilo toliko zlobe i zavisti,zašto je koga briga šta je komšija kupio,zašto su uvijek komšijine kuće ,auta bolji veći i ljepši od naših,zašto uvijek mora komšiji da crkne krava da bi mi bili sretni, zašto se ljudi naslađuju tuđim nevoljama,imamo li iskrenog prijatelja kome možemo svoje jade da ispričamo i da nam pomogne ili se sve završi na još jednom ogovaranju .
Dokle ljudi ?
Mada znam da jedan osmijeh, riječ utjehe komšiji, slučajnom prolazniku, neće promijeniti svijet, neće ga učiniti boljim mjestom za život, ali zar ne mislite da je dobar prvi korak ka tom cilju.
kuda ide ovaj svijet,zašto se čudimo za razne katastrofe koje nam se dešavaju,zemljotresi ,poplave , olujni vjetrovi,vulkani,pomor ptica i drugih životinja.Zar vam to nije sasvim normalno,zar nismo i Bogu i Zemlji dosadili svojim ponašanjem,Zemlju trujemo na sve moguće načine,bušimo, crpimo, eksperimentiramo,nanosimo joj bol,još i očekujemo da nas takve voli, ma nema šanse.
Da li još uvijek zaslužujemo Božiju milost, ljubav i zaštitu,jer sve ono što je on za nas stvorio mi smo uništili,svojim ponašanjem ga duboko povrijeđujemo(psujemo,vrijeđamo,pucamo u nebesa),pa šta treba da očekujemo,milost?Ne.Mi smo ti koji nemamo milosti za sebe a kamo li za druge .Kako pomoć da očekujemo kad sami sebi odmažemo?
Kako se nakupilo toliko zlobe i zavisti,zašto je koga briga šta je komšija kupio,zašto su uvijek komšijine kuće ,auta bolji veći i ljepši od naših,zašto uvijek mora komšiji da crkne krava da bi mi bili sretni, zašto se ljudi naslađuju tuđim nevoljama,imamo li iskrenog prijatelja kome možemo svoje jade da ispričamo i da nam pomogne ili se sve završi na još jednom ogovaranju .
Dokle ljudi ?
Mada znam da jedan osmijeh, riječ utjehe komšiji, slučajnom prolazniku, neće promijeniti svijet, neće ga učiniti boljim mjestom za život, ali zar ne mislite da je dobar prvi korak ka tom cilju.
Jesmo li zahvalni životu!!!
Dok mi muku mučimo s bezveznim stvarima, on je rođen bez ruku i nogu i živi kao jedan od nas, zapravo, s puno više radosti od onih koji možda sve imaju.
Aktivnosti poput pranja zubi ili oblačenja, koje mi obavljamo bez ikakva razmišljanja i poteškoća, njemu su pravi izazov. Unatoč svemu tome dvadeset petogodišnji Nick Vujičić je neizmjerno zahvalan Bogu što ga njegovi roditelji nisu pobacili (iako su vidjevši ga izjavili ''maknite ga od nas'') te što se nije ubio kada se borio sa crnim mislima o samoubojstvu.
Jesmo li zahvalni za ono što imamo?
Jesmo li zahvalni za ono što imamo?
Kada nam život postavi izazove pred njima ili padamo ili pobjeđujemo.Kada nam je život suviše dosadan ili tmuran pokušavamo ga oraspoložiti sitnicama koje nas uveseljavaju!Kada se osjećamo kao da je život stao i kako nema nikakve nade za nas....kako nam ništa ne ide od ruke,kako ovaj svijet nije za nas....kada nas tuga smori i previše život razočara,kada postanemo ljeni i necjenimo život dovoljno...Sjetimo se ljudi koji bi dali sve da su na našem mjestu a uskračeni su za to!Sjetimo se kada nam je teško bez razloga koliko je njima teško s razlogom.....mrštimo se na sitnice a njih te sitnice uveseljavaju,naš život je lak a njihov težak ali oni za razliku od nas svoj život žive s smješkom....smješkom koji mi neznamo cjeniti jer imamo sve a oni su uskračeni za to!!!
Adele - Set Fire to the Rain
"Set Fire To The Rain"
I let it fall, my heart,
And as it fell, you rose to claim it
It was dark and I was over
Until you kissed my lips and you saved me
My hands, they're strong
But my knees were far too weak
To stand in your arms
Without falling to your feet
But there's a side to you
That I never knew, never knew.
All the things you'd say
They were never true, never true,
And the games you play
You would always win, always win.
[Chorus:]
But I set fire to the rain,
Watched it pour as I touched your face,
Well, it burned while I cried
'Cause I heard it screaming out your name, your name!
When I lay with you
I could stay there
Close my eyes
Feel you're here forever
You and me together
Nothing gets better
'Cause there's a side to you
That I never knew, never knew,
All the things you'd say,
They were never true, never true,
And the games you play
You would always win, always win.
[Chorus:]
But I set fire to the rain,
Watched it pour as I touched your face,
Well, it burned while I cried
'Cause I heard it screaming out your name, your name!
I set fire to the rain
And I threw us into the flames
Well, it felt something died
'Cause I knew that that was the last time, the last time!
Sometimes I wake up by the door,
That heart you caught, must be waiting for you
Even now that we're already over
I can't help myself from looking for you.
[Chorus:]
I set fire to the rain,
Watch it pour as I touch your face,
Well, it burned while I cried
'Cause I heard it screaming out your name, your name
I set fire to the rain,
And I threw us into the flames
Well, it felt something died
'Cause I knew that was the last time
The last time, oh, oh!
Let it burn
Let it burn
Let it burn
Neznam zašto!!!!....Ali jednostavno zavoljela sam ovu pjesmu pri prvom slušanju.Totalno me opušta i smiruje,prebacuje u novi svjet gdje jednostavno pustim mašti na volju....i prepustim se trenucima uživanja u svom svijetu gdje nema nikog osim mene.....NEPROCJENJIVO!!!!....
Nacionalna i vjerska razlika
Vrlo često naš ljubavni život pokušavaju kontrolirati roditelji, a to se pogotovo odnosi na izbor partnera. Hvala Bogu, moji roditelji do sada nisu bili takvi, no nisam jedanput bila svjedokom kada mu mama kaže "još jednom mi tu srpkinju uvedi u kuću..." ili "jebla te ta balinka..." itd.. Zaista šokante rečenice... A čak znaju biti i potkrijepljene egzistencijalnim prijetnjama...
Kada je riječ o prigovaranju muškima tu u puno više slučajeva prigovara mama nego li tata. Razlog? Činiti će vam se možda nevjerovatnim, no to je ljubomora. Možda tu curu nikada u životu čak nije prethodno niti vidjela, ali već odmah ima loše mišljenje o njoj i svakakve komentare. Odmah može naći desetke mana i na neki način doživljava ju kao konkurenciju i smetnju.
Kod cura je situacija malo drukčija. Tata je taj koji ponajviše pokušava kontrolirati kćerkin život, a pogotovo je osjetljiv na njenog partnera ukoliko je drukčije vjere. Sama pomisao da bi se njegova kćer iz npr. "njegove ponosne hrvatske obitelji" udala za srbina ili muslimana u njemu stvara toliki osjećaj nelagode da će to svim silama pokušati spriječiti. "Što ako selo sazna za to..." mu je uglavnom najveća briga umjesto da se brine o njenoj sreći.
Taj strah od negativne reakcije okoline na partnera različite nacionalne ili vjerske pripadnosti zna uvelike ograničiti vaš osobni život. Možda biste s tom osobom zaista i bili sretni, ali si to ne možete dopustiti zbog okoline ili roditelja. Možda je to ono što zaista trebate, ali podaci u osobnoj iskaznici vam se ne podudaraju u nekim mjestima i to je dovoljno da to tu osobu otpišete... Glupi razlozi, zar ne?
Kako se oduprijeti utjecaju okoline, a poglavito utjecaju roditelja? Vrlo teško ukoliko ste jako mladi. Egzistencija vam uvelike ovisi o njima i to je onaj faktor kojim će vas oni pokušati ucjenjivati da sve bude po njihovom pod izlikom da je najbolje za vas onako kako oni kažu
. Ako ste stariji već imate puno više izbora, a ako treba i odcijepiti se od roditelja i uzeti svoju slobodu. Da, morati ćete ju možda platiti izdvajanjem novca za stan i režije, no vaš život je u potpunosti u vašim rukama i na vaše odluke nitko neće moći utjecati.
U svakom slučaju treba pružiti otpor. Morate si odrediti prioritete i ukoliko vam je stalo da vaše životne odluke budu isključivo vaš izbor morati ćete kad-tad zauzeti se za sebe i svoja prava. Svi mi volimo svoje roditelje, no svatko od nas ima pravo i na svoj život i vlastite odluke... To nam pravo nitko ne smije oduzeti...
Kada je riječ o prigovaranju muškima tu u puno više slučajeva prigovara mama nego li tata. Razlog? Činiti će vam se možda nevjerovatnim, no to je ljubomora. Možda tu curu nikada u životu čak nije prethodno niti vidjela, ali već odmah ima loše mišljenje o njoj i svakakve komentare. Odmah može naći desetke mana i na neki način doživljava ju kao konkurenciju i smetnju.
Kod cura je situacija malo drukčija. Tata je taj koji ponajviše pokušava kontrolirati kćerkin život, a pogotovo je osjetljiv na njenog partnera ukoliko je drukčije vjere. Sama pomisao da bi se njegova kćer iz npr. "njegove ponosne hrvatske obitelji" udala za srbina ili muslimana u njemu stvara toliki osjećaj nelagode da će to svim silama pokušati spriječiti. "Što ako selo sazna za to..." mu je uglavnom najveća briga umjesto da se brine o njenoj sreći.
Taj strah od negativne reakcije okoline na partnera različite nacionalne ili vjerske pripadnosti zna uvelike ograničiti vaš osobni život. Možda biste s tom osobom zaista i bili sretni, ali si to ne možete dopustiti zbog okoline ili roditelja. Možda je to ono što zaista trebate, ali podaci u osobnoj iskaznici vam se ne podudaraju u nekim mjestima i to je dovoljno da to tu osobu otpišete... Glupi razlozi, zar ne?
Kako se oduprijeti utjecaju okoline, a poglavito utjecaju roditelja? Vrlo teško ukoliko ste jako mladi. Egzistencija vam uvelike ovisi o njima i to je onaj faktor kojim će vas oni pokušati ucjenjivati da sve bude po njihovom pod izlikom da je najbolje za vas onako kako oni kažu
. Ako ste stariji već imate puno više izbora, a ako treba i odcijepiti se od roditelja i uzeti svoju slobodu. Da, morati ćete ju možda platiti izdvajanjem novca za stan i režije, no vaš život je u potpunosti u vašim rukama i na vaše odluke nitko neće moći utjecati.U svakom slučaju treba pružiti otpor. Morate si odrediti prioritete i ukoliko vam je stalo da vaše životne odluke budu isključivo vaš izbor morati ćete kad-tad zauzeti se za sebe i svoja prava. Svi mi volimo svoje roditelje, no svatko od nas ima pravo i na svoj život i vlastite odluke... To nam pravo nitko ne smije oduzeti...
Tolerancija, isprika i oprost
Za vezu si uvijek tražimo što sličnijeg partnera, a u igri su mnogi faktori: moralna opredjeljenja, interesi, aktivnosti, stil života, itd.. Međutim, koliko god da tražili nikada nećemo naći nekoga tko je potpuno isti kao mi, ili da se s tom osobom slažemo baš u svemu. To je gotovo nemoguće... Razlike će uvijek postojati i toga treba biti svjestan.
Ovo pogotovo treba imati na umu kada je riječ o vezama... Dva partnera koja se vole i imaju mnogo toga zajedničkog će tokom dubljeg upoznavanja kad-tad spoznati i razlike među sobom.. što je sasvim normalno. U tom procesu često će doći do nesporazuma, malih prepirki, pa čak i svađa među partnerima... Ne vjerujem da uopće postoji par koji ovu fazu nije prošao... Naprotiv, mnogi su ovdje i odustali jer nisu mogli prihvatiti razlike među sobom.
Zbog toga treba imati i dozu tolerancije u vezi.. a to znači poštovati, prihvatiti i uvažiti mišljenje i želje partnera pa čak i kada ste vi u pravu a on u krivu. Nikome u vezi ne odgovara da se mora boriti za prevlast, a svađa je upravo to.... borba za prevlast u vezi... tko je u pravu, bolji, pametniji itd..? Važno je održati ravnotežu, a to se jedino može tolerancijom... Nadasve, to će vam vrlo vjerovatno biti i uzvraćeno na isti način i tako ćete unatoč međusobnim razlikama pokazati razumijevanje jedno za drugo i time si još više učvrstiti vezu. Međutim, ukoliko druga strana vašu toleranciju shvati kao znak slabosti tj. da zbog nje može kontrolirati vezu... kad-tad ćete prekinuti... jer taj teret nitko ne može dugo nositi..
Tolerancija je osnova za prihvaćanje različitosti... bilo da je riječ o drukčijim osobnostima ili nečemu drugom. Međutim, osim nje važno je znati i oprostiti tj. ispričati se... Ponos tada igra veliku ulogu, a pogotovo kod partnera koji smatra da ima vlast u vezi. Takav smatra da njegove greške su beznačajne nasuprot vašima.. štoviše, nije potrebno se niti ispričati. Preskoči temu i idemo dalje...
Čemu uopće služi isprika? Možda nekima ona ništa ne vrijedi, no ona predstavlja kajanje i žaljenje zbog učinjene štete... Možda šteta uopće nije nadoknadiva, no i sama spoznaja te osobe da je pogriješila već nešto znači.. Barem da joj je žao što je vas povrijedila tj. da joj nije svejedno kako se vi osjećate... a i to je bolje nego da se osoba ponaša hladno prema vama nakon što vas povrijedi.... Ispriku osobe treba znati cijeniti jer sama njena sposobnost da prizna pogrešku, ispriča se i pokuša popraviti situaciju puno znači...
S druge strane, s obzirom na toleranciju treba znati i oprostiti ako je osoba već ponudila ispriku... oni taj oprost putem isprike barem traže... dok ovi koji se ne ispričaju taj oprost niti ne zaslužuju... No neke stvari se ne mogu oprostiti nikakvim isprikama... svatko ih ima par, a za mene jedna od njih je svakako varanje tj. preljub... Isprika bi i u toj situaciji bila barem koliko-toliko primjerena stvar od te osobe, no to ne bi promjenilo ishod situacije... a to je definitivni kraj..
Budite tolerantni... Imajte razumijevanja i nedajte da ponos upravlja važnim elementima vaše veze... Ako ne zbog sebe, učinite to zbog te zajednice koju njegujete..
Ovo pogotovo treba imati na umu kada je riječ o vezama... Dva partnera koja se vole i imaju mnogo toga zajedničkog će tokom dubljeg upoznavanja kad-tad spoznati i razlike među sobom.. što je sasvim normalno. U tom procesu često će doći do nesporazuma, malih prepirki, pa čak i svađa među partnerima... Ne vjerujem da uopće postoji par koji ovu fazu nije prošao... Naprotiv, mnogi su ovdje i odustali jer nisu mogli prihvatiti razlike među sobom.
Zbog toga treba imati i dozu tolerancije u vezi.. a to znači poštovati, prihvatiti i uvažiti mišljenje i želje partnera pa čak i kada ste vi u pravu a on u krivu. Nikome u vezi ne odgovara da se mora boriti za prevlast, a svađa je upravo to.... borba za prevlast u vezi... tko je u pravu, bolji, pametniji itd..? Važno je održati ravnotežu, a to se jedino može tolerancijom... Nadasve, to će vam vrlo vjerovatno biti i uzvraćeno na isti način i tako ćete unatoč međusobnim razlikama pokazati razumijevanje jedno za drugo i time si još više učvrstiti vezu. Međutim, ukoliko druga strana vašu toleranciju shvati kao znak slabosti tj. da zbog nje može kontrolirati vezu... kad-tad ćete prekinuti... jer taj teret nitko ne može dugo nositi..
Tolerancija je osnova za prihvaćanje različitosti... bilo da je riječ o drukčijim osobnostima ili nečemu drugom. Međutim, osim nje važno je znati i oprostiti tj. ispričati se... Ponos tada igra veliku ulogu, a pogotovo kod partnera koji smatra da ima vlast u vezi. Takav smatra da njegove greške su beznačajne nasuprot vašima.. štoviše, nije potrebno se niti ispričati. Preskoči temu i idemo dalje...
Čemu uopće služi isprika? Možda nekima ona ništa ne vrijedi, no ona predstavlja kajanje i žaljenje zbog učinjene štete... Možda šteta uopće nije nadoknadiva, no i sama spoznaja te osobe da je pogriješila već nešto znači.. Barem da joj je žao što je vas povrijedila tj. da joj nije svejedno kako se vi osjećate... a i to je bolje nego da se osoba ponaša hladno prema vama nakon što vas povrijedi.... Ispriku osobe treba znati cijeniti jer sama njena sposobnost da prizna pogrešku, ispriča se i pokuša popraviti situaciju puno znači...
S druge strane, s obzirom na toleranciju treba znati i oprostiti ako je osoba već ponudila ispriku... oni taj oprost putem isprike barem traže... dok ovi koji se ne ispričaju taj oprost niti ne zaslužuju... No neke stvari se ne mogu oprostiti nikakvim isprikama... svatko ih ima par, a za mene jedna od njih je svakako varanje tj. preljub... Isprika bi i u toj situaciji bila barem koliko-toliko primjerena stvar od te osobe, no to ne bi promjenilo ishod situacije... a to je definitivni kraj..
Budite tolerantni... Imajte razumijevanja i nedajte da ponos upravlja važnim elementima vaše veze... Ako ne zbog sebe, učinite to zbog te zajednice koju njegujete..
Biti hladan ili ne?
Koliko se duboko upustiti u vezu? Koliko samu sebe dati...? Je li pogrešno biti previše osjećajna i to pokazivati? Mnoge od nas muče ova pitanja jer nekad ni sami ne znamo kako da se postavimo prema partneru. Da li se otvoriti.. dati mu u potpunosti do znanja koliko nam znači u životu ili glumiti hladnokrvnu osobu...
Stajalište mnogih je da treba biti hladan. Psihologija tvrdi da ovo pogotovo vrijedi kod muških. Naime, što je partnerica hladnija to će se muški više truditi. Izazivajući nesigurnost i ljubomoru ženski rod će najprije natjerati muškarca na odlučne korake... To su: borba za partnericom u nadi da vrati (poveća) njenu naklonost i ponovo pridobije njene osjećaje, ili odustajanje. Zbog nesigurnosti nastale od straha zbog mogućeg gubitka muški se ipak češće odlučuju na borbu. Nadasve, zbog te pretpostavke ženski rod se najčešće i odlučuje na takve korake. No, nisu ni žene imune na hladnoću i ljubomoru. I muški također rade ovakve stvari.
Iako hladnoća prema partneru će u njemu stvoriti nesigurnost i eventualno ga natjerati da se bori za vas to nikako nije fer raditi i moralno iskorištavati. Manipulirati nečijim osjećajima kako bi se riješili vlastite nesigurnosti je jako nisko i sebično. Veze, pa i brakovi nisu jednom pucali zbog pokušaja manipulacija osjećajima... konstantnog psihičkog maltretiranja od strane partnera gdje nikada ne znate gdje ste.. da li vas voli ili ne.. jer, ako vas voli zašto se tako loše odnosi prema vama? Pa sagledavate i tražite dokaze da je to slučajno, ili čak i da ste zaslužili tako loš tretman, umjesto da shvatite da imate nekoga tko se jednostavno ne može nositi s vlastitim osjećajima, a kamoli da vas tretira kako zaslužujete.
Koliko ćemo biti osjećajni te to pokazivati ovisi o stupnju razvitka veze. Pretjerani izljevi ljubavi, a pogotovo na početku ljubavnog odnosa mogu uplašiti partnera. Osim što će uopće sumnjati u istinitost tih riječi, izgubiti ćete i "vjerodostojnost". Sve što ćete kasnije pričati, ma kako krasno i lijepo da to zvučalo, s vremenom će se shvaćati kao formalnost i gubiti će svoje značenje. Stoga, emocije čuvajte za prave trenutke. Nemojte se njima rasipati, a pogotovo na početku veze.
Kada onda napokon mogu pokazati sve svoje osjećaje? S nekim partnerima... nikada. Morate jako dobro upoznati partnera prije nego se odlučite što mu želite reći... jer čest je slučaj da se tada vaši osjećaji i upotrijebe protiv vas. Nekad ćete nekim partnerima moći reći samo nešto.. tek toliko da znaju da imaju posebno mjesto u vašem životu.. no ne i previše toga... S druge strane, nekima ćete moći reći apsolutno sve, i to u vrlo kratkom vremenu...
To je ono što i dijeli emotivne od onih koji nisu emotivni. Emotivni par će vrlo brzo razviti iskrenu i kvalitetnu komunikaciju nego li oni koji se zbog straha zatvaraju. Emotivni se neće mučiti pitanjima da li ga partner voli ili ne... jer svaki dan će u njegovom/njenom zagrljaju i poljubcu osjetiti svu tu emociju.. i dobiti svaki potreban dokaz.
Jest da je rizik pokazati se emotivnim, no što je u ljubavi sigurno?
Stajalište mnogih je da treba biti hladan. Psihologija tvrdi da ovo pogotovo vrijedi kod muških. Naime, što je partnerica hladnija to će se muški više truditi. Izazivajući nesigurnost i ljubomoru ženski rod će najprije natjerati muškarca na odlučne korake... To su: borba za partnericom u nadi da vrati (poveća) njenu naklonost i ponovo pridobije njene osjećaje, ili odustajanje. Zbog nesigurnosti nastale od straha zbog mogućeg gubitka muški se ipak češće odlučuju na borbu. Nadasve, zbog te pretpostavke ženski rod se najčešće i odlučuje na takve korake. No, nisu ni žene imune na hladnoću i ljubomoru. I muški također rade ovakve stvari.
Iako hladnoća prema partneru će u njemu stvoriti nesigurnost i eventualno ga natjerati da se bori za vas to nikako nije fer raditi i moralno iskorištavati. Manipulirati nečijim osjećajima kako bi se riješili vlastite nesigurnosti je jako nisko i sebično. Veze, pa i brakovi nisu jednom pucali zbog pokušaja manipulacija osjećajima... konstantnog psihičkog maltretiranja od strane partnera gdje nikada ne znate gdje ste.. da li vas voli ili ne.. jer, ako vas voli zašto se tako loše odnosi prema vama? Pa sagledavate i tražite dokaze da je to slučajno, ili čak i da ste zaslužili tako loš tretman, umjesto da shvatite da imate nekoga tko se jednostavno ne može nositi s vlastitim osjećajima, a kamoli da vas tretira kako zaslužujete.
Koliko ćemo biti osjećajni te to pokazivati ovisi o stupnju razvitka veze. Pretjerani izljevi ljubavi, a pogotovo na početku ljubavnog odnosa mogu uplašiti partnera. Osim što će uopće sumnjati u istinitost tih riječi, izgubiti ćete i "vjerodostojnost". Sve što ćete kasnije pričati, ma kako krasno i lijepo da to zvučalo, s vremenom će se shvaćati kao formalnost i gubiti će svoje značenje. Stoga, emocije čuvajte za prave trenutke. Nemojte se njima rasipati, a pogotovo na početku veze.
Kada onda napokon mogu pokazati sve svoje osjećaje? S nekim partnerima... nikada. Morate jako dobro upoznati partnera prije nego se odlučite što mu želite reći... jer čest je slučaj da se tada vaši osjećaji i upotrijebe protiv vas. Nekad ćete nekim partnerima moći reći samo nešto.. tek toliko da znaju da imaju posebno mjesto u vašem životu.. no ne i previše toga... S druge strane, nekima ćete moći reći apsolutno sve, i to u vrlo kratkom vremenu...
To je ono što i dijeli emotivne od onih koji nisu emotivni. Emotivni par će vrlo brzo razviti iskrenu i kvalitetnu komunikaciju nego li oni koji se zbog straha zatvaraju. Emotivni se neće mučiti pitanjima da li ga partner voli ili ne... jer svaki dan će u njegovom/njenom zagrljaju i poljubcu osjetiti svu tu emociju.. i dobiti svaki potreban dokaz.
Jest da je rizik pokazati se emotivnim, no što je u ljubavi sigurno?
"Sitnice"
Naše ponašanje i odnos prema partneru su vrlo važne stvari za održavanje veze. Čak i najmanja sitnica se gleda, pa makar i podsvjesno tj. da toga nismo ni svjesni. Sve što radimo je vrlo često pod konstantnom analizom našeg partnera koji pokušava u svemu tome pronaći dublje razloge. Primjerice, ako smo otresiti prema partneru ovaj će se zapitati zašto je to tako. Iako je možda riječ samo o lošem danu vaš partner će se ipak jače zabrinuti jer će misliti da ga ne poštujete dovoljno ili čak da za njega ne osjećate ono što misli. Malo po malo javljati će se sumnja, nesigurnost, prigovaranje i traženje "dokaza" ljubavi, te polako ta veza ide u propast ukoliko taj partner na vrijeme ne povrati svoje povjerenje i sigurnost.
Najveći problem je definirati što je sitnica jer to je relativan pojam i za svakoga je različit. Za jednog partnera sitnica može biti svako malo kasniti na sastanak po 10-15 minuta, dok drugoj strani to može biti užasno iritirajuće. Za neke je sitnica zaboraviti na važne datume poput godišnjice veze/braka (čest slučaj) dok vašem partneru to može dati lošu sliku o vama tj. načinu na koji njegujete posebne trenutke u vezi. Sitnica je nekima da se uopće ne jave partneru po cijeli dan, dok će se ovaj pitati zašto ste ga zaboravili i zašto ne mislite na njega...
Kako se odnosite prema partneru uvelike daje sliku vaše predanosti toj vezi i zato tu treba biti jako oprezan. Zapravo, vjerovali ili ne, sitnice u vezi ne postoje. Koliko god se nešto činilo malo i sitno ono može napraviti užasno mnogo štete vašoj vezi ukoliko tome ne pristupite s dovoljno važnosti. Stoga, ako kasnite UVIJEK SE ISPRIČAJTE jer nitko nije dužan vašu visost čekati pa niti 5 minuta. Time ćete vašem partneru barem dati do znanja da ga smatrate ravnopravnim a ne nižim od vas jer nitko ne želi biti podređen u vezi. Ukoliko ste zaboravili na važan datum onda svakako napravite sve što je u vašoj moći da partneru dokažete da vam taj dan zaista puno znači i svakako to nadoknadite. Ako se već niste cijeli dan mogli javiti partneru uvijek je zgodno napraviti iznenadan posjet i donijeti mali dar kao znak pažnje da vaš partner zna da ste ipak mislili na njega.
Sve "sitnice" su samo pokazatelji vašeg poštovanja, truda i osjećaja prema partneru te ih se stoga i ne može gledati kao obične sitnice, već kao važne stvari. Ako ne budete pazili na sitnice u vezi s vremena na vrijeme ćete samo skupljati negativne bodove, i jednog dana će vaš partner doći do spoznaje da vi niste ono što on traži te da mu treba netko tko mu se može više i ozbiljnije posvetiti, a sve ste to mogli spriječiti na vrlo jednostavan način... više uvažavajući vašeg partnera, njegove osjećaje i potrebe...
Najveći problem je definirati što je sitnica jer to je relativan pojam i za svakoga je različit. Za jednog partnera sitnica može biti svako malo kasniti na sastanak po 10-15 minuta, dok drugoj strani to može biti užasno iritirajuće. Za neke je sitnica zaboraviti na važne datume poput godišnjice veze/braka (čest slučaj) dok vašem partneru to može dati lošu sliku o vama tj. načinu na koji njegujete posebne trenutke u vezi. Sitnica je nekima da se uopće ne jave partneru po cijeli dan, dok će se ovaj pitati zašto ste ga zaboravili i zašto ne mislite na njega...
Kako se odnosite prema partneru uvelike daje sliku vaše predanosti toj vezi i zato tu treba biti jako oprezan. Zapravo, vjerovali ili ne, sitnice u vezi ne postoje. Koliko god se nešto činilo malo i sitno ono može napraviti užasno mnogo štete vašoj vezi ukoliko tome ne pristupite s dovoljno važnosti. Stoga, ako kasnite UVIJEK SE ISPRIČAJTE jer nitko nije dužan vašu visost čekati pa niti 5 minuta. Time ćete vašem partneru barem dati do znanja da ga smatrate ravnopravnim a ne nižim od vas jer nitko ne želi biti podređen u vezi. Ukoliko ste zaboravili na važan datum onda svakako napravite sve što je u vašoj moći da partneru dokažete da vam taj dan zaista puno znači i svakako to nadoknadite. Ako se već niste cijeli dan mogli javiti partneru uvijek je zgodno napraviti iznenadan posjet i donijeti mali dar kao znak pažnje da vaš partner zna da ste ipak mislili na njega.
Sve "sitnice" su samo pokazatelji vašeg poštovanja, truda i osjećaja prema partneru te ih se stoga i ne može gledati kao obične sitnice, već kao važne stvari. Ako ne budete pazili na sitnice u vezi s vremena na vrijeme ćete samo skupljati negativne bodove, i jednog dana će vaš partner doći do spoznaje da vi niste ono što on traži te da mu treba netko tko mu se može više i ozbiljnije posvetiti, a sve ste to mogli spriječiti na vrlo jednostavan način... više uvažavajući vašeg partnera, njegove osjećaje i potrebe...
Nedostatak samopouzdanja
Nedostatak samopouzdanja je stvar koja nas može jako puno koštati u životu. Najčešće nastaje zbog nedovoljnog poticaja od strane roditelja još u djetinjstvu, dok se može javiti i kod starijih osoba nakon određenog razdoblja kriza i depresija. Nedostatak samopouzdanja je vrlo često popraćeno konstantnim samosažaljevanjem i nedostatkom volje i hrabrosti pojedinca da učini nešto i da promjeni stvari. Konačno, nakon niza uzastopnih depresija takve osobe znaju čak bježati od stvarnosti predavajući se alkoholu, pa čak i drogama, jer im je bolje kada nisu svjesni stvarnosti oko sebe, nego živjeti u užasu od života kojeg nisu hrabri preokrenuti na bolje jer nemaju vjere u sebe i svoje mogućnosti.
Svi katkad imamo nedostatak samopouzdanja, no treba razlikovati onaj kratkotrajni (uzrokovan depresijama) i dugotrajni koji nas uvelike sprečava da napredujemo u životu. Primjerice, ja sam još od malena bila predmet sprdnje u društvu. Ja sam ipak unatoč svemu odlučila vjerovati u sebe i to mi se isplatilo. Danas oni mene uvelike respektiraju, ali ne zato jer sam s njima u društvu, već zato što sam se toliko žrtvovala.. što mi baš od njih i ne znači previše u životu.
Zbog nedostatka samopouzdanja često imamo problema i u ljubavnom životu. U pravilu, postoje ljudi koji u vezi traže pomoć i u ulozi su žrtve i oni koji više vole biti u ulozi spasioca. Prva odlika je puno češći slučaj kod žena, dok druga kod muškaraca. Tako će žena s nedostatkom samopouzdanja vrlo često tražiti muškarca koji ima samopouzdanje, i kada ga jednom stekne taj muškarac joj više neće biti potreban i toj vezi je kraj. Zato uvijek za vezu treba birati osobu koja je dovoljno formirana kao osoba, a ne da ste joj vi samo sredstvo kojim ona gradi sebe tj. da joj niste netko koga ona na neki način iskorištava, jer zapravo, to je sve što i drži tu vezu.. ne ljubav. Ljubav je tu samo iluzija.
Primjerice, i ja sam sada u takvoj istoj situaciji. Imam frendicu koja je trenutno sva izgubljena i bez samopouzdanja i na neki način pokušava u meni pronaći spas. I što god da ona meni pričala ja znam da tu nije riječ o nikakvim osjećajima jer ona mene ne voli, već samo pokušava taj teret spasenja prebaciti na mene. A ja ju ne mogu spasiti.. jer glavne životne korake mora napraviti ona sama. Ja ju jedino mogu usmjeriti, ali ništa više.
Kako vratiti ili povećati samopouzdanje? Prije svega, morate povećati samopoštovanje. Moraš shvatiti da i ti kao pojedinac si jedinstven tj. NITKO NA SVIJETU NIJE POPUT TEBE! I zato, pronađi ono jedinstveno u sebi i tome se predaj. Primjerice, zato što ti nešto trenutno ne ide od ruke ne znači da si za to nesposoban, već da samo trebaš malo više učenja i vježbe.
Osim samopoštovanja treba odlučiti biti jak za donošenje važnih i čvrstih životnih odluka. Primjerice, u teškoj ste depresiji i nije vam do ničega. No to ne znači da treba tonuti dublje, već sjesti i razmotriti situaciju i odlučiti kako ju popraviti. DONOSITE SAMO RACIONALNE I IZVEDIVE ODLUKE i nemojte odmah na samom startu odlučiti da mijenjate cijeli svijet, već korak po korak.. jer u tim sitnim koracima ćete vidjeti kako se samopouzdanje polako vraća.. I NAJMANJA SITNICA KOJU NAPRAVITE ZA SEBE IMA ULOGU U VAŠEM SAMOPOUZADNJU I ZATO IH NE ZANEMARJUTE.
Za vraćanje samopouzdanja osoba mora biti odlučna sebe poštovati, vjerovati u sebe i biti odlučna si pomoći. To nisu nimalo lake stvari za nekoga kome je u životu vrlo teško i nije mu do ničega, pa ni do sebe. No ako se ne prisilite da racionalno razmislite o sebi i svom životu samo ćete od njega bježati.. tražiti spas u drugim ljudima, propalim vezama, pa kad i to propadne na redu je alkohol i droga, i to je to... stigli ste do samog dna... a to ne mora biti tako... Život ide dalje bez obzira na sve.
Svi katkad imamo nedostatak samopouzdanja, no treba razlikovati onaj kratkotrajni (uzrokovan depresijama) i dugotrajni koji nas uvelike sprečava da napredujemo u životu. Primjerice, ja sam još od malena bila predmet sprdnje u društvu. Ja sam ipak unatoč svemu odlučila vjerovati u sebe i to mi se isplatilo. Danas oni mene uvelike respektiraju, ali ne zato jer sam s njima u društvu, već zato što sam se toliko žrtvovala.. što mi baš od njih i ne znači previše u životu.
Zbog nedostatka samopouzdanja često imamo problema i u ljubavnom životu. U pravilu, postoje ljudi koji u vezi traže pomoć i u ulozi su žrtve i oni koji više vole biti u ulozi spasioca. Prva odlika je puno češći slučaj kod žena, dok druga kod muškaraca. Tako će žena s nedostatkom samopouzdanja vrlo često tražiti muškarca koji ima samopouzdanje, i kada ga jednom stekne taj muškarac joj više neće biti potreban i toj vezi je kraj. Zato uvijek za vezu treba birati osobu koja je dovoljno formirana kao osoba, a ne da ste joj vi samo sredstvo kojim ona gradi sebe tj. da joj niste netko koga ona na neki način iskorištava, jer zapravo, to je sve što i drži tu vezu.. ne ljubav. Ljubav je tu samo iluzija.
Primjerice, i ja sam sada u takvoj istoj situaciji. Imam frendicu koja je trenutno sva izgubljena i bez samopouzdanja i na neki način pokušava u meni pronaći spas. I što god da ona meni pričala ja znam da tu nije riječ o nikakvim osjećajima jer ona mene ne voli, već samo pokušava taj teret spasenja prebaciti na mene. A ja ju ne mogu spasiti.. jer glavne životne korake mora napraviti ona sama. Ja ju jedino mogu usmjeriti, ali ništa više.
Kako vratiti ili povećati samopouzdanje? Prije svega, morate povećati samopoštovanje. Moraš shvatiti da i ti kao pojedinac si jedinstven tj. NITKO NA SVIJETU NIJE POPUT TEBE! I zato, pronađi ono jedinstveno u sebi i tome se predaj. Primjerice, zato što ti nešto trenutno ne ide od ruke ne znači da si za to nesposoban, već da samo trebaš malo više učenja i vježbe.
Osim samopoštovanja treba odlučiti biti jak za donošenje važnih i čvrstih životnih odluka. Primjerice, u teškoj ste depresiji i nije vam do ničega. No to ne znači da treba tonuti dublje, već sjesti i razmotriti situaciju i odlučiti kako ju popraviti. DONOSITE SAMO RACIONALNE I IZVEDIVE ODLUKE i nemojte odmah na samom startu odlučiti da mijenjate cijeli svijet, već korak po korak.. jer u tim sitnim koracima ćete vidjeti kako se samopouzdanje polako vraća.. I NAJMANJA SITNICA KOJU NAPRAVITE ZA SEBE IMA ULOGU U VAŠEM SAMOPOUZADNJU I ZATO IH NE ZANEMARJUTE.
Za vraćanje samopouzdanja osoba mora biti odlučna sebe poštovati, vjerovati u sebe i biti odlučna si pomoći. To nisu nimalo lake stvari za nekoga kome je u životu vrlo teško i nije mu do ničega, pa ni do sebe. No ako se ne prisilite da racionalno razmislite o sebi i svom životu samo ćete od njega bježati.. tražiti spas u drugim ljudima, propalim vezama, pa kad i to propadne na redu je alkohol i droga, i to je to... stigli ste do samog dna... a to ne mora biti tako... Život ide dalje bez obzira na sve.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)