" Tebi posvećujem ovo pismo, pisano sa više nježnosti nego što je zvijezda na nebu, i sa više ljubavi nego što je školjki u moru. Tebi poklanjam dugu moga srca, u koju si ti uveo boje i svijetlost. Približio si ljepote ovozemaljskog svijeta bliže mojim rukama. Jednim tvojim blagim osmijehom tonule bi moje brige poput tonečeg broda u hladnim zagrljajima oceana. Kroz moje tijelo i srce zasjalo bi sunce, ogledajući se u dubokom jezeru tvojih očiju. Ti mi pružaš ruke, a ni ne znaš koliko mi to znaći. U tvom se naručju osjećam poput boginje, kojoj nijedna žena na svijetu nije ravna. Ti i ja smo kao dva zrna pijeska u pustinji suđena da budu zajedno. Još uvijek se sjećam trenutka kada sam prvi put ugledala tvoje oči. Očarale su me svojom ljepotom i bisernim sjajem. Kao da se mjesec ogleda u njima, u divnoj mirnoči zelenih jezera, tvojih očiju. U mom srcu uvijek će biti mjesta za tebe."
By:Karolina Pavelko – Posvećeno - D –
Nema komentara:
Objavi komentar