Ne znam kako drugi ljudi prežive svoju bol, kako odluče krenuti dalje...
Možda imaju nečemu krenuti, a šta kad nema ničega, više ničeg čemu se možeš nadati...
Ja u zadnje vrijeme živim samo od pjesama koje me tek malo smire da ne mislim, ali znam da je moja snaga nestala i to je ono najgore.Više nemam snage da napravim bilo što da se stvari nekako pomaknu, a ponekad mi izgleda sasvim besmisleno napraviti bilo šta... bojim se da je prekasno.Kad me prestanu veseliti i stvari koje sam inače voljela i ne mogu napraviti više ni to,
tama je sve šta vidim i šta ako se radost više nikad ne vrati, ako bol zauvjek bude tu. Kad bih mogla bar vjerovati da će jednog dana biti sve u redu, da ću se ponovo smijati...onako iskreno,nevino I čistog srca!!Znam da je “Nada” sve što ostaje čovjeku I da je to put koji nas održava na životu baš kao I ove tri svijeće….Nada koju zovemo “Svijetlo na kraju tunela” koje nam je motiv za budučnost I koje nam šapuće da će doči neko bolje sutra I da se ne trebamo predate tako lako!!..... - Želiš li prestati osjećati..Jer bol ne poznaje granice.
Želiš li zauvijek zaspati?Zaustaviti suze koje ti teku niz lice.Imaš li osječaj da ne pripadaš
i da te niko ne razumije ?Koprcaš se u boli koja nikad ne prestaje.Nikog nije briga što ti misliš.
Tražiš pomoć ali niko ne čuje kako vrištiš.Jesi li ikad bio zaboravljen u tami.Dok bježiš i preklinješ a svi te gledaju podrugljivo.I govore da lažeš.Jesi li zaglavio unutar svijeta koji mrziš s velikim lažnim osmjehom.Dok iznutra krvariš ?
Ne, neznaš kako je to.
Ne znaš koliko je bolno biti uvjek sama.
Ne znaš kako je biti ja.
Biti povrijeđena biti izgubljena biti zaboravljena biti ismijana biti slomljena.!!!
Jednom mi je netko rekao " Tvoj je uspjeh nečiji neuspjeh " Sada ovako, sjedeći za stolom,razmišljajuči o životu,o snu, o želji ...Pitam se kakav je ogroman uspjeh neko postigao
kad ja nižem neuspjehe zbog njega iz dana u dan ?
I opet se zapitkujem iz dana u dan :" Trebam li se truditi da uspjem,ako će neko zbog toga ispaštati ? "
Prema jednoj legendi postoji ptica koja pjeva samo jednom u svom životu, ljepše nego bilo koje drugo biće na ovoj Zemlji. Od trenutka kada napusti gnijezdo ta ptica traži trnovito drvo i nema mira dok ga ne nađe. Tada se uvuče među divlje njegove isprepletane grane i pjevajuči ubode svoje tijelo na najduži i najoštriji trn. Dok umire njen bol prerasta u pjesmu daleko ljepšu od bilo koje druge ptice. Cijena te pjesme je život gdje svi zastoje da slušaju, a Bog na nebu se osmjehuje.
Nema komentara:
Objavi komentar